Sretan Uskrs svima!
Prije pismenosti uz plemenske vatre su se pričale pripovijesti koje su imale poučni, socijalni, odgojni, religiozni i svaki drugi mogući karakter i utjecaj na slušatelje. Ljekovito je bilo to čarobno pripovjedanje plemenskih majstora pripovjedača i cijelo pleme ga je sanjarski slušalo. Danas smo pismeni. Majstori pripovjedači su postali traženi pisci, a njihove knjige dragulji. Kakogod je Pripovjedač u davna vremena svojom pričom okupljao cijelo pleme, tako su i danas čitanje i pisanje najvažniji vezivni elementi društva. Želim govoriti i o jednom i o drugom.
Pisanje, vođenje Spiritualnog Dnevnika, bilježenje snova i sl. će pokazati naše vlastito unutarnje stanje duše- psihe. Zapisivanja imaju autoreferencijalni i autoterapijski karakter.Zapisivanjem izbacujemo opterećujuće sadržaje, a nakon nekog vremena čitanjem ili samo sjecanjem na situaciju, otkrit cemo uzrok svojih slabosti, koji će sam od sebe postepeno nestati. Zapisivanje je naročito korisno introvertiranim osobama, jer se takve osobe teže povjeravaju drugim ljudima, pa često na duši nose mnogo opterećujućih sadržaja. Misli moramo pratiti i promatrati, jer prethode našim djelima. Vodjenjem Spiritualnog Dnevnika mi se svakodnevno i ispovjedamo. Time njegujemo svoju osjetljivost na razna dogadjanja. Bez te osjetljivosti nema stvarnog spiritualnog napretka. Discipliniran i spiritualno uredjen zivot jako je važan. Ako redovito ulažemo vrijeme u spiritualne vjezbe, to je znak pozitivnog rasta. To je metoda samoanalize, dobiva se na osnaživanju i moralnom razvoju. Spiritualni napredak se pospješuje i ubrzava.Često se događa da o svojim tugama i bolima ne možemo s nikim razgovarati. Najčešće zapreke su stid i strah. Stidimo se jer mislimo da smo i sami loši ako nam se loše stvari događaju, a bojimo se da će nas ljudi prezreti i odbaciti ako to čuju i vide. I druge vrste umjetnosti imaju takav učinak na svoje autore (ples, likovnost izrada raznih umjetničkih predmeta). I samo gledanje autentičnog umjetničkog djela može biti ljekovito.
Čitanje, bilo eminentnih autora ili povremeno vlastitih zapisa, odnosno biblioterapija je vjerojatno najbolji oblik terapije kod blažih psihičkih poremećaja. Srednjovjekovna povijest daje upravo čudotvornu moć raznim sugestivnim postupcima, odnosno glazbi kao mediju, plesu, slikarstvu, literaturi. Islamska ezoterija prakticira postupke sa tzv. zapisima. Znanstvena medicina zadnjih stotinjak godina provjerava stvarnu vrijednost takvih postupaka u liječenju ovisnosti, psihičkih poremećaja i posebno duševnih bolesti.
Danas su naravno najtraženije knjige „pomoći i samopomoći“, koje još nazivaju i aspirin-knjigama, apaurin-knjigama i sl. Čak ih i izdavači reklamiraju kao knjige „nove duhovnosti“. Priznavali mi to ili ne priznavali, stvoren je jedan ptpuno novi žanr tzv. duhovne literature. Iako poeziju i dobru beletristiku nikad ništa neće istisnuti sa njihovih kraljevskih mjesta mi ćemo se nedjeljom baviti primarno Duhovnom i tzv, duhovnom literaturom. Nastojat ću vam svaki tjedan predstaviti po jedan vrijedan naslov s tog područja.
BIBLIOTERAPIJA KAO PSIHOTERAPIJA.? Je li današnja »glad« za duhovnošću utažena novim instant rješenjem u »aspirin knjigama«? Na tu temu želim vaše komentare. Ja mislim da terapija knjigom, "biblioterapija", postaje vrlo važna u psihoterapiji, jer je dobro štivo prijatelj koji neće nikada izdati.
Dragi moji blogeri, na ovom mjestu možete pitati, komentirati, kritizirati sve što je vezano uz ovu temu. I sami možete preporučiti neki naslov. Vaša Irida
Informacije i kontakti na tel.01/3635-153, mob.091/7947-904 ili mi pišite na e-mail: irida@online.hr
Post je objavljen 16.04.2006. u 00:26 sati.