Marketing
zaglavljena sam. stisnuta u kalupe ocekivanja. iscekivanja. nadolazecih formalnosti. ne znam ni sama u kakvom se to vrtlogu nalazim, ali znam da unutar mene sve titra. tuga, strah i nesigurnost. tri osjecaja za koja ni ne pamtim kad su posljednji put dosla zajedno. ovako razmisljajuci, cini se kao da je bilo pitanje trenutka, no, zaista ne znam koliko se mogu sada pouzdati u tocnost svojih osjetila, pogotovo sto se vremena kao takvog tice. trenutnog.
variram izmedu ispraznosti i skorog ispunjenja, i to me unistava... znam da nece potrajati vjecno, ali...
mogu se cak usporediti sa glavnim likom jedne poeve price - jama i vjesalo. hodam po tamnoj, skliskoj tamnici pruzajuci ruke u nadi da cu joj pronaci kraj, makar spoznati njen obujam, tek za orjentaciju. padam tik ispred jame, uzasavajuci se od pomisli da me samo par koraka dijelilo od nje, a tek jedan nespretan donio mi je spas. privremeni spas. jer inkvizitori ne posustaju u namjeri da patim do zadnjeg daha. tko zna sto je sljedece. ispijam vrc hladne vode koja me okrepljuje, ali istodobno i omamljuje, tako da tonem u san. budim se, prikovana koznim pojasom, dok iznad mene visi vjesalo, pokrecuci se, i pojacavajuci svoje zamahe spustajuci se ne tako opasnom brzinom, ali uzasava me pomisao na smrtonosnost uopce samog spustanja ostrice vjesala do moga tijela, koliko god sporo se spustalo, spustit ce se do mene. a onda... metalni rez rasporit ce moju utrobu. nakon dugo vremena, kojeg tocno ne znam odrediti jer moje bunilo me trza iz sna u javu i obrnuto, vjesalo je vec opasno blizu. um mi se u jednom trenutku bistri i nazire se rijesenje, ideja za moguci pokusaj oslobodenja. javlja se nada, na odbljeske. premazujem kozni remen ostacima mesa milostivo mi ostavljenih sa strane, dok stakori istog tenutka u navali pohlepe i uzasavajuce mahnitosti pregrizaju remen i oslobadaju me, a u trenutku mog izvlacenja iz oklopa straha i iscekivanja, vjesalo uspijeva uciniti tek povrsinski rez. slobodna sam, ali jos uvijek u strahu od onoga sto nadolazi. haluciniram, dok me crni demoni okruzuju, a tamnica se suzava, priblizavajuci svoje gorece zidove prema meni, tjerajuci me u jamu. na kraju price ja u nesvijesti padam, a u posljednji trenutak dolazi napoleonov vojskovoda i hvata me. spasena sam.... hepi end.
Post je objavljen 15.04.2006. u 23:52 sati.