Nismo ni svjesni koliko nas dobrih ljudi okružuje...
Nisam vjerovala da postoji netko toliko sličan meni...
Osoba koja me razumije i onda kad sama ne shvaćam izgovorene riječi...
I tišina je sa njom ljepota...
Zar je moguće da mi toliko znači?
Ne vjerujem...
Zar ja?
Ne... Ne može biti...
Takvo nešto ne zaslužujem...
Još ne...
Utopljena u mislima prošlosti
Zazivam stare duhove
Nedostaju mi suze
I dahtanja vjetra na kiši
Jesenskoj
Hipnotičkim pogledom
Prizivam stranice dnevnika
Odlazim u sivilo
U ulicu tragova nejasnih
Pusti da krenem
Tunelima dugotrajnih emocija
Da lociram krepkost
Onih utonulih naličja
Na povratku
Samo mi pruži ranjeni dlan
Da njime obrišem spokojnost
Zaboravljno se ne može zaboraviti
Bez obzira na snagu sve ostaje u sjenama
prošlost treba ostaviti tamo gdje je... u prošlosti
s tim se ne slažem
kako nastaviti ako nisi završio započeto