svi znamo što je bilo prije samo nekoliko godina...svi znamo što je sada u iraku.... nitko ne zna zašto...
onaj vječni nagon za ubijanje se očitaje čak i danas, danas, kada smo svi tako civilizirani, kada smo svi tako obrazovani.... gdje nam je bila ta naobrazba kada je onaj kreten u americi započeo rat? gdje nam je bila pamet kad smo uperili puške jedni u druge?
GDJE?????????????????????????????
zar ljudi nisu bili svjesni onoga što rade? zar nisu? toliko njih.... muž, brat, tata, kolega....što su oni skrivili? rodili su se u krivo vrijeme...no kako su se mogli roditi u krivo vrijeme, kada u svakom vremenu ima rata? rata...da rat... jedini preostali dokaz da nismo ništa doli krvoločne vrste životinja, koje imaju potrebu za ubijanjem.... mala djeca od nekih 5-6 godina se več igraju "rata"... ne možemo to potisnuti, taj nagon za ubijanjem je u nama, duboko u našoj glavi.... i što nam na kraju ostane? hrpa luđaka s ptsp-om, udovice, samohrane majke, opustošeni domovi, masonvne grobnice, ekonomija u kurcu i vječni biljeg: Ovdje je bio rat!
a zašto to sve? zar se ne bi moglo srediti s nekoliko pregovora? zar ne bi? sada kada smo svi toliko pametni, znamo sve, zar se ne bi moglo nazvati tu drugu stranu i reći, hej, nemojmo se šaliti s time, ajmo se dogovoriti....zar je to nemoguće? možda sam prenaivna, ne znam, ali misli da be se sve moglo tako srediti u tren oka...dobor, možda ne u tren oka, ali bi bilo lakše nego samo "hurra, idemo u ret, idemo umrijeti za našu domovinu"... ne znam, koliko nam se možda god činilo da je sve to dio prošlosti, može biti i da nije... sad opet oni tamo na istoku krenuli u masovnu proizvodnju bombi... pa jesu oni normalni? ne znam jesu li svjesni toga što to sve znači.... ne znam da li su ti kreteni bili svjesni toga što rade kada su bacili atomsku na hiroshimu.... ne znam da li su uopće imali nešto u toj glavi....ne znam što je taj pilot mislio, što je vidio... jesu oni koji su stvorili tu jebenu bombu vidjeli posljedicu? jesu li? toliko smrti, u samo nekoliko minuta, a posljedice će ostati još stotinama godina.... jesu oni bili svjesni toga kada su nakrilima vjetra donijeli smrt.... ne znam što je to u ljudima... i ti političari... pa jebemu, ako oni žele rat, pa nek im onda daju pištolje u ruke pa nek se bore međusobno! a ne oni fino sjede u svojim vilama, vrijednima više milijuna, čekaju vijesti, kobojage užasno zabrinuti i takve spike.... jebe se njima što bombe padaju na nedužne penzionere u selu...njemu je važno da je to selo još uvijek u njegovoj državi...sadržaj je nebitan.... boli njih briga za strah, za očaj, tugu i bol koju osjećaju oni kojima granate lete iznad glave, koju osjećaju oni kojima prijatelji, roditelji umiru pred očima....boli njih briga....
The Cranberries: Zombie
Another head hangs lowly,
Child is slowly taken.
And the violence caused such silence,
Who are we mistaken?
But you see, it's not me, it's not my family.
In your head, in your head they are fighting,
With their tanks and their bombs,
And their bombs and their guns.
In your head, in your head, they are crying...
In your head, in your head,
Zombie, zombie, zombie,
Hey, hey, hey. What's in your head,
In your head,
Zombie, zombie, zombie?
Hey, hey, hey, hey, oh, dou, dou, dou, dou, dou...
Another mother's breakin',
Heart is taking over.
When the vi'lence causes silence,
We must be mistaken.
It's the same old theme since nineteen-sixteen.
In your head, in your head they're still fighting,
With their tanks and their bombs,
And their bombs and their guns.
In your head, in your head, they are dying...
In your head, in your head,
Zombie, zombie, zombie,
Hey, hey, hey. What's in your head,
In your head,
Zombie, zombie, zombie?
Hey, hey, hey, hey, oh, oh, oh,
Oh, oh, oh, oh, hey, oh, ya, ya-a...