Marketing
I don't wanna know your secrets
Praznici.... ah... još malo pa su nam gotovi zahvaljujući preuređivanju škole. Zajeb i niš više. Nego evo da se malo osvrnem na protekli tjedan.
U srijedu sam cijeli dan Nastu mučila kako sam debela i kak užasno izgledam. Našto se ona fakat izderala na mene i rekla da će mi dokazat da nitko osim mene ne misli da sam debela. 
Njezino izderavanje je čuo Dejvid i reko mi da nisam normalna. Onda mi se cijeli dan smijo u facu jer nije mogo vjerovat da ja mislim tako o sebi. Nasta na povijesti vadi komad papira iz bilježnice i počinje crtat tablicu s popisom ljudi iz razreda (zapravo onih koji su bili prisutni) i pokraj njih da/ne a na vrhu papira pitanje misliš li da je Ana debela? Ja joj velim da je glupa jer će svi reć da. Ona meni, ne ne, vidjet ćeš ti sad... I tak je ona pod satom (a nastavilo se i na odmoru) išla od čovjeka do čovjeka i zapisivala odgovore na taj papir. Luđakinja. 
Zapravo je sve to počelo kad je Hrvoje reko dvosmislenu rečenicu, i ja sam mislila da je time htio reć da sam debela. No kasnije se ispostavilo da je on rekao nešto sasvim treće. 
Cijeli dan me poslje gledo ko Dejvid... Nije mogo vjerovat kak to mogu mislit... I na kraju nastave mi je Nasta dala papirić. Pogodite kaj je pisalo? Pa ovako... Ispitano je 16 ljudi. 13 iz mog razreda (jer ih 8 nije bilo u školi) i 3 iz a rareda. Od tih 16, 10 je reklo da nisam debela (HVALA), 2 moje metalke su rekle da sam ogromna i da nikad ništa više ne smijem pojest. Naravno šalile su se. 3 ih Nastasia nije stigla pitat, a 1 je bio tolko napušen da nije ni skužio pitanje (baš se pitam ko :) ).... I evo, zaključila sam da se mi vidimo puno drugačije nego što nas drugi vide i doživljavaju. Meni osobno izgled nije tolko bitan i procjenjujem ljude po osobnosti... da da...
A jučer smo vani započeli temu o vjeri i Isusu. Samo da na početku kažem da nemam pojma zakaj idem na vjeronauk, a moja vjera je tako, rekla bi polovična. I ispričavam se svima ako sam na neki način nekog uvrijedila. Nije mi namjera. Ovim postom samo iznosim svoje mišljenje. Dakle, jučer je Petra izjavila da nam Bog postoji zato da imamo nadu u životu, da mislimo da nas neko čuva... Jer bez toga bi pukli. I rekla je da nam je lakše mislit da su naši pokojni na nebu nego pod zemljom gdje ih žderu crvi. (ako netko malo dulje čita moj blog, sjetit će se posta o smrti gdje sam pisala o grobovima i crvima) Ali ja to nemam. Ja ne vjerujem da neko čuva naše pokojne. Ja znam da ih žderu crvi. I ok. I ja ne mislim da neko upravlja nama nego da sve sami voljno radimo. Ines je rekla da ona vjeruje u sudbinu, Petra u Boga, a Anđela u ništa. Najbliže sam Anđeli. Slično razmišljamo. Naime i ona ide na vjeronauk.. Čudno, znam. Ona živi u trenutku i kaže da je sve samo trenutak. Ja nemam neku nadu da me neko čuva i da će me neko spasit. Kaj se desi bit će. Eto, to bi bilo sve od mene... 
Bye bye svima..
Post je objavljen 15.04.2006. u 12:17 sati.