Pregled posta

Nerazumna ja

Danas navečer ili sutra, možda, putujemo.
Na selo. Svekar nas je već zvao pet hiljada puta da provjeri hoće li «okrenuti» malo ili veliko janje, ovisno o tome dolazimo li ili ne.
Ja sam, opet, u njegovim očima, nerazumna, komplicirana i «nemam volje» doći na selo
Nije on to meni direktno rekao, ali dovoljno ga poznajem da mu, po tonu glasa, skužim kada mi kaže «Sunce, ali…», a najradije bi rekao «Sunce ti tvoje, ali…»…
U čemu je stvar?
U dječjim auto-sjedalicama.
Što se Starije tiče, tu nema problema. Ima svoju sjedalicu, koju ćemo uskoro zamijeniti sjedalicom za veće djevojčice, a Mlađu ćemo posjesti u bivšu sjedalicu Starije, ali dok to nije moguće (jer Mlađa još ne može u tu veću sjedalicu i cijeli put biti u sjedećem položaju) imamo problem. Bar ja mislim da imamo problem, dok Svekar misli da, samo ja, u glavi, imam problem.
Dakle, Starija može sigurno na put.
Mlađa ima sjedalicu za bebe koja može biti postavljena na prednjem sjedalu, ukoliko auto nema air bag, a naš ga ima, ili na sredini stražnjeg sica (Muž misli da možemo postaviti sjedalicu i iza Njega, a ne, isključivo na sredini, a ja ću, čim postam, to provjeriti na Netu jer smo negdje zagubili prospekt sjedalice).
Sad, ako doista sjedalica može biti iza Muža, onda je OK, ali meni je, u pamćenju, ostalo da mora biti na sredini…No, dobro, provjerit ću, kao što sam rekla.
Ukoliko ne možemo ispravno postaviti obje dječje sjedalice, ja na put ne idem.
I ta činjenica je teško razumljiva Svekru.
«Sunce, ja sam sa svojim sinovima išao svugdje bez sjedalice. Drži je u krilu.».
Hmmm…Da, to je jednostavno rješenje, ali ja sam komplicirana
Mislim, pa djeca se, prije, nisu ni cijepila protiv različitih boleština, i većina je preživjela, ali zar, zbog te činjenice da ja ne cijepim svoju djecu?!
Kada bih pročitala o nekoj nesreći u kojoj je stradala beba koja nije bila u sjedalici uvijek bih pomislila «Jadni roditelji, ali zbog čega je, glupani, nisu vezali?» i ne želim, ne daj Bože, da se meni nešto slično dogodi .
Prije sam, bez puno frke, u roku od odmah bila spakirana i spremna za put, ali otkada imamo djecu, sto puta provjeravam: pelene, bočica, čokolino, Manja i Hida (lutke s kojima spava Starija), vlažne maramice, krema za guzu, rezervna trenerka, rezervne gaćice, uvijek nosim Lupocet čepiće (zlu ne trebalo) i njihove zdravstvene knjižice….
Ne mogu, samo tako, čim Svekar kaže «skoči» napraviti «hop»!
No, OK, sada nije problem pakiranja, nego sigurnog puta.
Još mi kaže Svekar da će on platiti globu, ako nas kazne zbog sjedalice .
Pa, nije stvar globe!
I sjedalica je do 10kg, a naša Mlađa je malo nadmašila, za kojih 100, 200 g. Oko toga ne radim frku, ali sam mu i to spomenula, a On će «Pa, tko će je vagati?».
Ja shvaćam kako On želi da mu dođu unuke (makar ih može vidjeti svaki dan, jer živi blizu nas, jedino je za blagdane otišao kod mame na selo ) i znam da bi Starija uživala na zraku i trčkarajući livadama i ja bih uživala u prirodi…I sve super, osim što me kopka ta auto-sjedalica!
Pa sad je li to nerazumno ili nije…Tri, čet'ri, sad, glasovanje u tijeku!