Eto prošlo je neko vrijeme. Slegli su se dojmovi i kako sam već prije najavio rekao, ne porekao, donosim ono najbitinije sa posljednjeg dana RAF-a.
Završni dan rafa prošao je malo nekako u manje posjećenom tonu od prethodnog dana
kada doslovno na projekcijama nije bilo mjesta. No da se razumijemo bilo je podosta poklonika (sad to
mogu sa sigurnošću ustvrditi) amaterskih filmskih uradaka koji su popunili Veliku
dvoranu CZK Trešnjevka.
Od filmova koje bih htio izdvojiti su par srednjemetražnih dokumentaraca. Jedan bolji
od drugog i stvarno je šteta da ljudi koji su došli kasnije nisu ta dva uratka vidjeli. Riječ je
o filmovima: "hrvatska do islanda", toni cetinić, 36'11'' i "fićo deluxe (mburg)",zoran krema,
riccardo sabbadini, rijeka, 38''. Prvo bih htio naglasiti kako oba filma imaju ono "nešto", u potragu za čim su se bacili svi
koji su pohodili RAF. Nadalje oba su dokumentarca i više nego solidno obradila teme kojih su se dotakli. Mene kao nogomentnog fana izuzetno je zanimala uvijek zapostavljena perspektiva gostovanja i svih peripetija koje se na takovu putu dešavaju. Ovaj put obrađeno je gostovanje naših vatrenih navijača na Islandu. I naravno bilo je tu pregršt zanimljivih događaja : recimo
dokumentirana krađa lopte pa žicanje love od "vatrenog lakta" i naravno prelijepih
Islandskih vrletnih pejsaža i dobolazgodnih, pomalo stidljivih, plavuša, and yes "... football sucks" bila je jedna zgodna doskočica koja je je najbolje dokumentirala interes samih islanđana za ovaj loptački sport.
:)
Drugi film donosi temu koja je isto vezana uz putovanje ali ovaj puta fićom preko sporednih cesta iz Hrvatske do Luxemburga. Vrlo, vrlo zanimljiv i solidno napravljen putopis jedog vjerujem odličnog provoda kroz Europu i stavljanja na mapu kamp destinacija mjesta koja su dosad bila neotkrivena hrvatskih i inim kamperima, tipa ispred zgrade arhitektonskog faksa u Salzburgu.
Ali dečki su se na vjerujem jeftini način dobro proveli, šokirali urbani i ini europski svijet svojim nebičnim prometalom i na kraju (da ne zaboravim i odlične muzičke podloge) snimili film.
Još jednom šteta da ova dva filma nisu bila kasnije na projekcijama tog dana.
Nakon ovog dobrog zagrijavanja uslijedio je tzv. glavni program RAF-a (ipak je tu sve
neformalno).
Sa tog dijela smotre mogu izdvojiti slijedeće filmove: velebita 2005, lovro čepelak, zagreb/hr, 20'', running, tobias rahm, jenny berger, slo, 1'14'', klozet, milorad blanuša, zagreb/hr, 5'55'', minuta sim, minuta tam, slave lukarov, zagreb/hr, 1',
my name is hodžić safet (ja se zovem hodžić safet), rasim karalić, delnice/hr, 20', drop the silence, hrvoje brlečić, zagreb/hr, 1', domjenak, dragan karlo došen, hr, 13', krava, mladen kovačić, dubravko orlović, zaprešić, hr, 1', i to je sve.
Ponovno se i u tu subotu pokazalo kako su ponajbolji filmovi na RAF-u bili dokumentarci, tako od konkurencije toga dana bih izdvojio velebita 2005, lovro čepelak, zagreb/hr, 20''. Izvrsno dokumentaristički je to složen film o silasku grupe speleologa istraživača u novootkrivenu jamu na velebitu. Bio je tu u filmu dokumentiran silazak speleologa niz vertikalu od mislim 500 metara, impozantno, zastrašujuće, vrlo hrabro. Kamera je bila svugdje prisutna da dokumentira spuštanje i vraćanje s tog zanimljivog puta. Meni dovoljno interesatno za nekakav propagandni materijal planinarskog društva Velebit koji je i glavni organizator ovog puta. Dečki i cure su neustrašivi i uskoro im se pridružujem! :))
Osobito su mi bili zanimljiv filmovi koji su u prosjeku trajali minutu. To su : running, minuta sim, minuta tam i drop the silence. Prvi prikazuje biježanje, trku kroz šumu. Izuzento dinamično i vizuelno zanimljivo ostvarenje u kojem suspens gradi sumanto biježanje.
Drugi film je minuta sim, minuta tam, jedan u nizu skupine entuzijasta koji su pohodili ovaj RAF. Ovaj im je od nekoliko prikazanih na RAF-u ponajbolji. Prikazuje u splitscreen modu prikazivanja dva lika. Jedan upravo vrši nuždu, a drugi ga čeka i na zanimljiv način prikazuje prolaznost vremena kojeg je jedan od protagonista filma bolno svijestan a drugi ni ne razmišlja o tome.
Pretposljendji od ovih vrlo kratkih ali slatkih filmića je drop the silence koji na domišljat način prikazuje i istovremeno neprikazuje prometni kaos i gužvu u pretpostavljam hektično gradsko jutro. Najsmješniji film dana koji je izazvao urnebes je domišljato složen film zaprešičke filmske družbe krava, koji kroz nevina usta djece progovara o tome ko sve nosi mlijeko. Bravo za dečke, ovaj film mene i ostale je izuzetno oraspoložio. Jednostavno, a slatko!
Drugi dokumentarac koji je kompletan film sa svim svojim karakteristikama je film my name is hodžić safet (ja se zovem hodžić safet), rasim karalić, delnice/hr, 20'. Riječ je vrlo zanimljivom dokumentarcu koji prikazuje težak i opasan život rudara Safeta u rudniku i na površini. Izuzetno lijep, zanimljiv i tečan film.
Za kraj ove moje selekcije tog dana istaknuo bih filmove klozet i domjenak. Prvi, klozet, je smiješna pripovijest iz života klozeta jednog pisoara i kulture i nekulture onih koji dolaze kod njih obaviti što su već krenuli obaviti.
Drugi je dokumentarac domjenak koji obrađuje nešto na što sam i ja se susreo obilazeći presice, promocije, domjenke. Naime ovaj film dira pomalo u srce jer prikazuje ljude koji u svojem očaju se snalaze i dolaze na domjenke gdje nema nikavog protokola da bih ih spriječio da uđu te se goste. Riječ je o gradskim bogcima, siromasima koji su proaktali da je to jedan od načina kako da dođu do besplatne klope. Iz filma mi je ostao u pamćenje urezan jedan moment kad starica koja u silnoj gladi i očaju ne obazire se na sveprisutne sređene uzvanike i uputi jedan tužnoočajni pogled prema kameri. Tad vam je sve jasno ... :(
Osim ovih projekcija bile su tu i pornoraf projekcije no na to nisam išao jer sam ostao pogledati sve filmove taj dan u CZK Trešnjevka. Za drugi dio post festuma s RAF-a objaviti ću moju selekciju najboljih filmova i moj dojam ovogodišnje smotre amatera.
Post je objavljen 18.04.2006. u 13:09 sati.