
Na križu posrnulom uz cestu
izdiše Slavonija
čvrsto prikovana na hrast križa
na križ srama.
Iz hrasta joj slavnog
sklepaše križ,
ubiše ga u zemlju
što joj je bila život.
Za ruglo joj objesiše dukate
šlingeraje i razbijenu tamburu.
A ona umire tiho
nečujno, bez cike i vriske.
Prvi put se nešto važnoga
događa u tišini.
Jedino odzvanja prasak groma.
Iz otvorenih rana curi stid
i svojim smradom prekriva staru slavu
blijedu kao prašnjava cesta.
Sat na tornju
stao je na tri.
23.03.1999.
Post je objavljen 15.04.2006. u 02:21 sati.