Marketing
Bečkim ulicama prije Uskrsa
Kao i u predbožićno vrijeme, i sad ću vas prošetati Bečom i odati vam jednu malu tajnu koju svaki Bečanin zna, a turistima je dobro skrivena - adresu najstarijeg uskrsnog sajma u gradu. Riječ je o Kalvarienbergmarktu, sajmu koji se nalazi u istoimenoj ulici u 17. Bezirku, a do kojeg je najlakše doći tramvajem broj 43 ako krećete sa Schottentora, jedne od većih stanica podzemne željeznice i brojnih tramvajskih linija koja se nalazi u samom središtu, točno kraj zgrade Sveučilišta, a silazite na stanici Elterleinplatz. Taj se sajam, iako je postojao i mnogo ranije, posve etablirao još u vrijeme stroge vladavine Franje Josipa, koji je, u vrijeme kad današnji dvoznamenkasti Bezirkovi još nisu bili dijelom grada, od svojih podanika-građana zahtijevao strogo pridržavanje korizmenih pravila, no sve dok je s prozora carske palače Beč odavao dojam bogobojaznog grada nije ga smetalo da odu na dan-dva negdje drugdje, tamo se dobro najedu, napiju, provedu noć u nekom od sumnjivih lokala i vrate se u grad mirni kao bubice.
Riječ je o malenoj uličici te trgu ispred crkve istog imena koja je u vrijeme održavanja sajma zatvorena za promet te nakrcana štandovima koji dijelom prodaju tipične bečke proizvode poput tradicionalnih slastica ili proizvoda obrtnika iz okolice grada, a djelomično najgori kič poput plastičnih Teletubbiesa ili lažiranih majica i kožnih torbica iz Turske. Za svakog ponešto, reklo bi se, a za najmlađe tu je šareni ringišpil, vlakić i jahanje ponija.
Maskota sajma je Bamkraxler, što bi prevedeno s bečkog dijalekta na standardni njemački te sa standardnog njemačkog na hrvatski značilo penjač na drvo. Legenda koja prati ovog penjača kaže da se penjač na drvo na ovom sajmu prodaje više od 350 godina kao jedna od omiljenih dječjih igračaka. Iskreno rečeno, danas ga je teško spaziti zatrpanog u gužvi jeftine plastike uvezene iz Kine, no kako bi se vidjelo o čemu se radi, podignut je ogroman model penjača koji će se za ciglih 50 centi popesti na palmino drvo samo za vas.
Na žalost, fotke su malo tamne, jer smo Kalvarienbergmarkt posjetili u predvečerje, no nadam se da ćete skužiti o čemu je riječ. Naravno, priča o penjaču na drvo biblijska je, u to niste ni sumnjali, a više o svemu pročitajte na fotki.
Danas na Kalvarienbergmarkt dolaze Bečani iz cijelog grada, no ako u grad dođete kao turist, rijetko ćete gdje naići na podatke o ovom uskrsnom sajmu. Obično se uvijek reklamiraju oni razvikani i reprezentativni, prvenstveno sajam pred Schönbrunnom, koji je zaista prekrasan. Međutim, ako ćete igdje doživjeti Beč kakvim on zaista jest, a ne kakvim ga pokušavaju predstaviti za reklamne slike i turističke promidžbene kampanje, onda je to ovdje. Nema tu neke teške šminke, nema stričeka odjevenih poput Mozarta ili teta u odorama carice Sissi koji vam pokušavaju uvaljati skupe karte za niskokvalitetne koncerte s muzičarima u povijesnim kostimima, nema elegantnih štandova ni fensi-šmensi šalica sa skupim pićima. Ovdje ćete sresti takozvane obične ljude, a ne šminkere u skupim odijelima koji se redovito nalaze na Freyungu i drugim in mjestima. I ovaj će vam sajam vrlo vjerojatno sasvim promijeniti percepciju o Beču kao o gradu u kojem žive uštogljeni ljudi koji cijele dane piju melange u kičastim kavanama.
Toplo preporučam, ako ništa drugo, barem da si malo razbijete predrasude.
Ako se ne uspijem javiti do nedjelje, od srca želim vama i vašim obiteljima sretan i blagoslovljen Uskrs!
Post je objavljen 14.04.2006. u 23:13 sati.