Uskrs je blagdan velike radosti za sve vjernike, jer je Krist uskrsnuo. Uskrs je Krist, govorili su crkveni oci. Za nas, Uskrs je sažetak čitave povijesti spasenja. Uskrs je, u biti, prijelaz, ali prije svega, Božji prijelaz. To je teološki događaj: Bog koji prelazi u Krista i spašava. On također potiče naš prijelaz iz grijeha u milost: Uskrs je prijelaz u ono što ne prolazi, odnosno prijelaz do Boga koji je jedini neprolazan.
Ako želimo danas dobro živjeti Uskrs, valja učiniti ono tradicionalno čišćenje koje se nekada radilo u kućama, kada se bacalo sve ono što je bilo okrnjeno i prljavo, kao bi sve bilo novo. To se činilo prisjećajući se onoga što se događalo u židovskim kućama, kada je do vazmenoga bdijenja trebao nestati sav kvasan kruh, jer u kući nije smjelo biti ničega 'pokvarenoga'. Za Pavla je to simbol novoga života, odnosno Uskrsa. Mislim da nas je Korizma već pripravila za to, ali tko to nije učinio, dobra je ispovijed unutarnje čišćenje srca i duše, što je uvjet nužan kako bi se moglo radovati Kristovome uskrsnuću.
Kristovo nas uskrsnuće potiče na razmišljanje o našemu budućem uskrsnuću, iako smo jako vezani uz sadašnjost, kao i na pitanja o tome što će biti u Raju, i kakvi ćemo biti u budućnosti. To su pitanja koja ostaju bez odgovora zbog vrlo jednostavnoga razloga. Drugi život, naime, u koji je Isus ušao svojim uskrsnućem, život je izvan vremena i prostora, a mi nismo u stanju zamisliti nešto što je izvan vremena i prostora. To bi bilo kao da govorimo o bojama čovjeku koji je rođen slijep: on ne zna ništa o bojama, jer nema te sposobnosti, ali to ne znači da boje ne postoje. Takvi smo i mi; ali, mi znademo da će drugi život biti život s Kristom, kako kaže Pavao, otići i biti s Kristom. Što ćemo raditi?, pitali su također u svoje vrijeme svetoga Augustina, a on im je odgovarao: Dosađujemo li se kada nam je dobro, kada smo zdravi? Ili, dosađuju li se dvije osobe kada proživljavaju trenutak potpune radosti; dvoje zaljubljenih kada su zajedno, ne žele li da taj trenutak postane vječnost? Raj će biti trenutak najveće radosti koji će, na našu sreću, postati vječan.
Slavljenje Uskrsa liturgijski se produžuje i na slijedeći dan, odnosno na Uskrsni ponedjeljak. Taj je dan u današnje vrijeme postao više svjetovni blagdan, nego crkveni, te ujedno prigoda da se otiđe u okolicu grada, dok za onoga tko je stvarno doživio Uskrs, predstavlja nastavak uskrsne radosti. Međutim, za onoga tko ne slavi Uskrs, Uskrsni ponedjeljak nema smisla, jer označava blagdan za koji se ne zna dobro na što se odnosi. Tjedan poslije Uskrsa zove se 'In Albis' što na latinskome znači 'bijeli', jer su novokrštenici tijekom toga tjedna nosili bijelu odjeću.
Vezano uz razdoblje koje traje od Uskrsnog ponedjeljka pa do blagdana Duhova, riječ je o 50 dana koji su produžetak Uskrsa. U prošlosti se, naime, govorilo o Duhovima kao blagdanu od 50 dana, a ne zadnjem danu Pedesetnice. Tijekom tog vremena Crkva poučava vjernike da se stalnim zazivanjem Duha Svetoga pripreme za njegov silazak. No, često se događa da prizivamo Duha Svetoga, ali ne mislimo stvarno na njegov dolazak, ili Ga pak zovemo, ali ne želimo da On išta mijenja u našem životu. Međutim, ako se želimo pripremiti za blagdan Duhova, trebamo Duhu Svetomu dopustiti da uđe u naš život te ga, ako je potrebno, i promijeni. Duh Sveti je treća Osoba Presvetoga Trojstva, koja je poslana, svjedoči i vodi potpunoj istini. U Bibliji je Duh Sveti prikazan kao vjetar, voda, oganj ili golubica, jer ga ljudi, budući da je čisti duh, ne mogu drugačije zamisliti. Sveti Augustin je za Duha Svetoga rekao da je oličenje ljubavi između Oca i Sina. Gdje je On, tu je i ljubav. Ljudi nisu svjesni koliko je potreban Duh Sveti, i zato da bi se živjelo ljudski. Kada bi bolje upoznali Duha Svetoga, možda bi onda život postao manje tmuran, prije svega za kršćane...
Post je objavljen 14.04.2006. u 21:23 sati.