Pregled posta

Za dušu

Dovoljan je bio jedan osmijeh s TV ekrana, koji pripada nekom drugom čovjeku, nekoj Nije Važno osobi pa da mi film odvrti unatrag, u «ono vrijeme»…
Znaš, nekad sam vrijeme računala, nakon što smo odvojili naše živote, tako da mi je taj prekid bio refrentna točka: prije poznanstva, upoznavanje, nakon tebe…
Taj smajl bio je isti. No, dobro, tvoj je, ipak, neponovljiv, ali bio je dovoljno sličan da me podsjeti, da u meni zatreperi onaj dio tebe koji je ostao i koji ću nositi zauvijek.
I ti znaš da je komadić tebe u meni i da, ponekad, žulja kao trn, kao staklo i budi želju da ga uklonim, bacim, iščupam, odrežem dio tijela gdje se nalazi, samo kada bih ga mogla locirati i kada to ne bi, možda, samo kažem-možda, bilo srce koje mi treba, u životu, i bez kojeg ne mogu biti ja.
I vjerujem kako znaš, osjećaš, da me, ponekad, bockaš, svrbiš, smetaš…I češala bih se do krvi kada bih znala da će pomoći. Ali i to grebanje noktima, ta bol, bila bi bol nanesena mazohistu. Jer i ta bol bi pripadala tebi.
I, znaš što, pomislim, nekad, da ti je, zbog toga drago..Da te veseli pomisao da me boliš.A s druge strane, znam da me voliš (eh, ova nenamjerna rima podsjeća me na mailove u stihovima i sms pjesmice : )), i da ne želiš biti pokretač mojih nemira i strahova. Želiš mi mir. Sa sobom i drugima, a bez tebe.
Meni bude drago, iskreno priznajem, što znam da se i ti, na sličan način, sjetiš mene.
Možda rjeđe nego ja., ali nešto te podsjeti, možda pjesma ili pogled neke Nije Važno žene.
Ili si, samo, umišljam..?! Ma, neeeeee. Pa znamo se, zar ne, i sve nam je jasno, ali šutimo.
Slučajno sam saznala (Hmmm…kažeš da slučajnosti nema, da prizoveš osobe i događaje koje želiš : ) )da ti «ide». Radiš što voliš, što znaš raditi i netko ti i plaća da se «igraš» : )
Ma, znam da ti je sestra gotova s faksom, mama «rastura» na TV-u, pa intervjui u novinama, na Internetu….Ili vas svugdje ima, ili ja, baš uvijek, naletim na medij u kojem se pojavljujete : D
Ostvario si, jedan, san-radiš za sebe, a ne za druge. Nikad nisam sumnjala da ćeš to postići.
Ti možeš dobiti što želiš, samo kada se, snažno, zainatiš.
Osim mene.
I ja ne mogu dobiti tebe unatoč tome što je želja bila obostrana.
Zbog komocije, straha, nesigurnosti, «krivog vremena»…? Nije važno.
Možda se, još u ovom životu, sve poklopi.
Rekao si da mi ništa ne možeš garantirati osim što ćeš se truditi da se osjećam voljeno i sretno.
Znaš što? Ja, sada, jesam voljena i sretna. Ponekad doista jesam, a ponekad se ufuram u sreću. Zar ne rade to svi?
Znaš da i tebe volim. Ljubavlju koju, malo tko, može razumjeti. Koja nadilazi pojam ljubavi koji, ljudi, podrazumijevaju, na ovom svijetu.
Nije jača, slabija, lošija, niti bolja…Jednostavno, drugačija. Ma, znaš….Gola izjava, bez foliranja.
I, još nešto…
Take care

Ne, nisam , samo me sam malo pukla
Post je, stvarno, za dušu...Kobinacija mojih črčkarija, jednom napisanih, nikada rečenih onome kome je namijenjeno i dopuna sadržaja iz ove perspektive...
Inače, sve 5 , osim umora.
Ljubim vas