Dolazi nam značajan katolički blagdan (zašto i Uskrs i Božić redovito nazivaju najvećim, kako se koji bliži, mogli bi se napokon odlučiti?!) i možda je dobro ponoviti nešto o čemu sam dijelom već pisao.
Dakle, pozabavit ćemo se čestim pojmovima, ali tek letimično, zato što to razdoblje ima svoj uobičajeni rječnik: Uskrs, uskrsni blagdani, uskrsne pisanice, Veliki tjedan, Sveto trodnevlje, Sveti ili Veliki četvrtak, Veliki petak, Velika subota, Uskrsni ponedjeljak. "Uskršnji" ne postoji. Ali postoji Vazam (genitiv je Vazma), kod kajkavaca i Vuzem, što je istoznačnica za Uskrs premda Bonaventura Duda veli da se leksem može odnositi i na cijelo Sveto trodnevlje, od četvrtka do subote. Nikome, međutim, nećemo čestitati Vazam nego Uskrs, jer je riječ jasnija, jednoznačnija, obavještajnija...
S tim su u vezi i glagoli uskrsnuti i uskrisiti. Uskrsnuti možemo svi, tumači crkveni nauk, ali uskrisiti koga može samo Bog. Glagol je naime prijelazan pa ne može stajati bez objekta, jer mu je značenje "oživiti koga tko je umro", za razliku od "ustati iz groba, oživjeti": Oni su uskrsnuli jer ih je Krist uskrisio. Uskrsnuli su Kristovom moći. Ali i: Krist je uskrsnuo.
Toliko, mislim da ne treba više. Sretan vam Uskrs i lijepo se provedite uz obitelj i pune stolove.
Post je objavljen 14.04.2006. u 14:14 sati.