Hladna sam kao špricer.. (tako se to veli)...
U svoje carstvo - kuhinju ne mogu zbog ličilačko - molerskih radova na koje sam pristala baš danas (bilo je "take it or leave it") pa nek se farba...
Nekidan sam popi*dila jer sam pokušala naći neku sitnicu za Malu. U Turbo limaču su "sitnice" preko 50 kn. Pošto joj je njen tatica kupio role (ovaj put neke sa super kotačima....) prije nekih dva - tri tjedna, nisam željela potrošiti previše novaca za Uskrs.
U našoj obitelji je običaj (pošto smo neka mješana krv iz svih krajeva lijepe nam Hrvatske i krajeva gdje žive Hrvati - ne znam da li je to običaj ili nije) da za Uskrs djeca rade gnijezda, u koje zeko donese poklone. I ja sam kao mala dobivala poklone, pa mislim da se lijepi običaji moraju nastaviti, jel tako?
Anyway, našla sam neke sitnice za svoju djecu, majice za cure moje Bestfriend-ice...
Apropo tih majica: uđem ja u Terranovu, a mačka priča na mobitel. Ok, pristojno pričekam, ali ništa. Ona preko telefona pita šta hoću. E sad, pošto su cure 13 i 14 godina - niti same ne znaju šta im se sviđa, pa sam ja očekivala da mi ona pomogne izabrati boju (modele sam pronašla sistemom - meni je kroj grozna, znači njima će se svidjeti, uvijek pali!!) i naravno, pronaći prave veličine da ja ne prekapam po dućanu...
Nakon bezuspješnoj razgovora s nekim preko telefona i sa mnom, uvrijeđeno je prekinula liniju. Ma mislim....
Najgore od svega, ja sam se osjećala kao krivac što se to desilo...
Čudno. Inače me takve stvari razbjesne....
Post je objavljen 14.04.2006. u 13:52 sati.