Ima jedna koja kaže da ponos uvik dolazi prije pada; ja kažem da se ponosom i uzdižemo nakon njega! Ponos je taj koji nam daje snage da učinimo sljedeči korak, ne poniznost! Ponos je taj koji nam nalaže da se borimo za sebe, po meni puko potreban! Treba se bit ponosan. To je čisto vjera u samog sebe koja ti daje sigurnost tzv. samouvjerenost, samopouzdanje; bez čega si inače nitko! Preponosan je onaj koji preuveličava svoje sposobnosti, pa zato takav i pada. Samouvjerenost je sigurnost, ne mogućnost ili pretpostavka. Kad se nađu dvje osobe koje se nadmeću u bilokom obliku ili načinu, pobjeđuje onaj čiji je ponos čvršči, tj. utemeljeniji. Temelji su uvik bitni! Važno je na čemu se gradimo! Nemojte se precjenjivati, jer ćete se razočarati. No, nemojte se ni podcjenjivati, jer biste mogli propustiti priliku koja je stvorena baš za vas. Izoštrite svoje senzore! Vjerujte u sebe, u ono u što ste sigurni, ne u pretpostavke! No, nije sramota ni pasti; i pad je iskustvo na kojem se uči.
Post je objavljen 14.04.2006. u 12:58 sati.