Marketing
wings of a butterfly
Sjedim sa iglom u ruci... Da li zabosti ili ne?...
Odraz moje sjene u magli se jedva nazire...
Glasnoća tišine probija uši... Mozak mi se para na tisuće komadića...
Igla, sada stopljena a mojim tijelom, guta crvenu tekućinu koja izlazi iz mene...
Još jedan potez... I još jedan... I još samo jedan... Još jedan... Ne, nije dosta, oću još...
Tvoje ime je sada u meni urezano... no krvari... Znači li to da nema sreće?
Da nema budućnosti?...
Da li je ovo zapravo kraj naših maštarija koje se nikad nisu imale prilike ostvariti?
Moja ruka bježi... kao da se odvojila od tijela...
Kamo će?
Što to radi...?
Pokazuje negdje prstom...
Pokazuje... u tvoju sliku...
Ne osjećam bol... pod se crveni natopljen tekućinom moga tijela...
Zašto čekati sutra kad nećemo imati dan za sebe?
Da čekam sutra za preksutra? A ak ne budemo ni tad imali dan za sebe?
Dokle ćemo tako?...
I zašto?...
Radi boli?
Radi patnje?
Ili onih kratkih dijelova u kojima ćemo uživati jedno u drugome kao drogeraš u heroinu?...
Možemo li biti sigurni oće tako završit?
... Ili će još jedna igla stopiti se s mojim mesom...?
Ali ovaj puta neće upisati tvoje ime... upisat će moju sudbinu... potez po potez, rez po rez...
I više me nema... Onako kako sam došao, tako sam i ošao...
Samo će moja sjena u magli ostati... no i dalje će se jedva nazirati...
Evo, nisam mogo spavat, pa sam napiso neš... aj užifajte!
~Keep the faith!~
Post je objavljen 14.04.2006. u 02:05 sati.