Pa eto rodio sam se kao vrlo mlad, kao prvo dijete obitelji. Odrastao okružen ljubavlju, zavojima, doktorima i autima. Neki bi rekli da mi i anđeo čuvar nije neki, ali ljudi .... ja mu skidam kapu jer ne da me je više puta spasio nego neznam .... On je razlog moga postojanja. Ajd sam ću neke jače ozljede nabrojati tipa :
1. U 6. razredu osnovne bio se žurio u školu, te da nebi zakasnio krenuo biciklom iako je bio 16. 01. I tako pićim ja koliko sam mogao i spustim pogled da mi nebi oči suzile (e tu sam pogriješio). I tako otvorim ja oći i skontam da ležim na betonu s biciklom među nogama, snjegom po licu......
Uglavnom bio sam slomio 2 kralješka i još neki klinac ... nešto kao donji lijevi nastavak 6 pršljenja
( lat. fractura corpusa C6 C7....). E vidite slomite to i imate "minervu" na grbi 3 mjeseca (gips koji pokriva glavu osim lica i ušiju, do ramena i pupka, jedno 10- kila "gipsa"). Ubje želju za životom.
2. U 1. razredu osnovne sam igrao skrivaća, izletio na cestu i izletio pred šta?? Tako je, škodu koja je navukla 50 u zavoju i posjekla me. Uglavnom polomio sam bedrenu kost, popušio napuknuće lubanje, razbijenu arkadu, ogrebotina i krasta milion. Bio 6 tjedana u gipsu, i tak gledao crtiće i prežderavao se.
3. Ovo opisano u nekom postu ispod, jer još uvijek zna zaboliti i podsjetiti na bol davanja injekcije.
Jebote šta je još bilo ??? E da npr. ovo
4. Tebamo plivati na treningu (trenirao sam vaterpolo), kad ono nas krešo (trener) ugodno iznenadi činjenicom da ćemo igrati. I tako igramo mi u obrani spremamo se pokupiti loptu i napraviti kontru, kad ja pokupim loptu okrenem se da dam golmanu (poz. dini) i ono zvjezdice. Moj suigrač mi uvalio čitav prst u oko, tak jako da sam skoro morao ići na šivanje bjeloočnice jer je čak toliko zabio prst. I ništa glumio kapetana kuku jedno 2 tjedna.
5. Ovo je strašna ozljeda, napili se mi (uffffff teško nam bilo), i pošto nam se nije dalo ići pješke do tvrđe čekali tramvaj. I kako da pijani adolescenti (jel smo mi to još uvijek il smo "mladi ljudi") skrate vrijeme čekajući tramvaj pokraj gradilišta? Tako je, počinju se dizati na kolotur. Preciznije đuro, splićo i ja dižemo lemala u kanti do respektabilne visine od nekih 3-4 metra. Kad odjednom mi načuli tramvaj i ovi što su samnom držali konop, normalno ga puste da bi bili prvi na redu na tramvaj koji dolazi tek za 3 min. I tako pošto meni bilo žao pustiti svog komšu da se spoji s asfaltom, stisnem konopac koliko sam mogao i pošto nisam mogao da ga zaustavim spalim si kožu do mesa na 8 prstiju. Strašno je jaaaaaaaaako to peklo. I što je najbolje sljedeći sam dan išao na put u italiju i ostavljao krvave tragove po autima koje sam vozio a pogotovo na volanu. BOOOOLNO. I tak još uvijek se vide ak se bolje gleda ožiljcu i naborana koža. To mi je prolazilo oko 2 mjeseca.
Bilo je tu još pun kufer ozljeda tipa
- biciklom u drvom dok sam se vozao na bmx stazi. Posljedice nagruvano rame i blag potres mozga, mirovnje oko 10 dana.
- Skok s mosta u dravu dubine moje visine, nije se ćulo BLJUĆ nego TUP. Posljedice su samo uganuta noga i tjedan dana langate.
- Nosim gol i padne na šta?? meni na ruku jer smo se oskliznuli na ledu i polomi šta?? kažiprst, 2 tjedna langete.
- Jedno 5 puta sam uganuo nogu na nogometu, vijanju kao klinac i takim sranjima.
Ima toga što se ne mogu tenutačno ni sjetiti, a već sam neke pozaboravljao. U biti mislim da je i ovo dosta za pročitati a kamoli proživjeti.
Ja znam zašto sam zadobivao ovakve i slične ozljede, ja jednostavno sam te sad shvatio da volim adrenalim. Jedno vrijeme je to bilo pomoću bicikla (skakanje, brza vožnja kroz gužvu, na zadnjem, po šumi ....), sporta (najviše vaterpolo kad nekoga ostaviš u kontri 3 metra, daš gol, nešta dobro napraviš, pošajbate se pod vodom.....) i sve bi bilo dobro da sam još bio dovoljno dobar da igram i ostanem. Ali onda sam počeo voziti intenzivnije aute i uopće se zanimati za njih, prvo zbog starog a onda iz čistog gušta jer mi je to davalo adrenalina u XXXXL količinama. Nemate pojma kak sam ja u stanju ekstaze kad čujem turbinu i auspuh na puntiću, vozio sam i jače i u boljem stanju aute ali taj auto je za mene savršen. Jednostavno odem provozam se na obilaznici ili u gradu "malo" brže, koje škarice, krizna situacija, rućna i kazaljka u crvenom i meni noge klecaju što znaći da sam dobio dnevnu dozu i da mogu na miru spavati. Evo primjera radi imam i ford pumu koja je u boljem stanju, duplo vrijednija, slične jačine ali u mojim očima mi se manje sviđa od punića.
Čudan jesam, ne poričem ali bez toga ne mogu, jednostavno sam se navukao na divljanje po cestama i to mi jaaaaaaaaako fali jer trenutno nisam u stanju stisnuti kvačilo a nemam automatka tak da gledam neke filmiće na kompu i radim na teoriji ;)
Nemojte misliti da dovodim svoje suvozače u opasnost jer kad nisam sam vozim brzo samo kad se to traži od mene (de da vidim kak ide....) ili di kontam da nema direktne opasnosti od neke nesreće.
Budite pozdravljeni i brzi.
Post je objavljen 13.04.2006. u 23:28 sati.