Baš sad, pred kraj dana, uhvatila me neka depra. Naime, sjetila sam se jedne osobe i svega onoga što je bilo među nama, ali ovoga puta nisam mogla pobjeći od misli koje su mi opkolile um. Pokušala sam to rješiti glasnom muzikom, ali nije upalilo. Ne znam šta da radim... Često me zna uhvatiti depra baš zbog te osobe. Više stvarno ne znam šta da radim... Da li je moguće, da nakon svega što je bilo, ja još uvijek osjećam nešto prema toj osobi? Dobro, već sam u par navrata i sama rekla da nisam normalna, ali ovo sad je totalno drukčije. Zašto se ne može narediti samom sebi da prestanemo nekoga voljeti? Pogotovo onda kada nas ta ljubav dovodi do ludila...
Znam da je kratko trajalo, ali ja još uvijek ne mogu prijeći preko toga. Oprosti mi... Ali ja sam takva. Osjećaji upravljaju sa mnom kao što s tobom upravlja razum. Ne mogu se oduprjeti osjećajima ma koliko se trudila. Preteško je... Baš kao što je tebi preteško da to shvatiš.
Često puta se znam zapitati šta mi je sve to trebalo, ali kada bi mogla sve ponoviti, vjeruj mi, bez razmišljanja bi sve ponovila, ali ovog puta, potrudila bi se da traje zauvijek.
I sad neka se netko usudi reći da nisam romantična!
Post je objavljen 13.04.2006. u 23:30 sati.