Marketing
malo filozofije...
ako ste ikad čitali 'mit o Sizifu' od A. Camusa, zanima me kaj mislite o tome. Budući da znam kako svi nemate filozofiju u školi, odlučila sam ovo blago podijeliti i s vama. Moj profesor Rogulja nam je sve to potanko objasnio(
), al ipak ću se snaći.. eto priča ide ovako: Bogovi su Sizifa osudili da neprestano kotrlja velik kamen do vrha planine, odakle se on vraćao uslijed svoje vlastite težine. Oni su smatrali, s izvjesnim pravom, da nema strašnije kazne od uzaludna i beznadna rada. Sizif je apsurdan junak. Naime, njegova mržnja prema smrti i strast prema životu donjeli su mu tu kaznu. Nadalje primjenjuje Camus taj mit na današnji život. Govori o samoubojstvu čemu je uzrok to što čovjek nema smisla živjeti. Ali pitanje je zahtjeva li apsurd smrti. "...Ustajanje. tramvaj, četiri sata u kancelariji ili tvornici, obrok, tramvaj, četiri sata rada, obrok, san i tako ponedjeljak, utorak, srijeda, četvrtak, petak i subota u istom ritmu, taj put se, većinom, lako slijedi. No jednog dana uzdiže se "zašto", i sve počinje s tim umorom u znaku čuđenja...Isto tako i u toku svih dana bez sjaja vrijeme nas nosi. Ali uvijek dođe trenutak kada treba i njega nositi. Mi živimo u budućnosti: "sutra", "kasnije", "kada budeš imao kakav položaj", "s vremenom ćeš shvatiti". Te su nedosljednosti divne jer je napokon potrebno umrijeti. Ipak, dođe jedan dan, i čovjek konstatira ili kaže da mu je trideset godina. On na taj način ističe svoju mladost. Ali on se, istog trenutka, postavlja u odnos prema vremenu. On pripada vremenu i, zbog onog užasa koji ga hvata u njemu prepoznaje svog najgoreg neprijatelja. SUTRA, ON ŽELI SUTRA, IAKO BI GA ČITAVIM SVOJIM BIĆEM MORAO ODBITI. Taj revolt tijela, to je apsurd...Apsurdnost je strast, najbolnija od svih. Živjeti, to znači učiniti da živi apsurd. Ali iz apsurda izvlačim tri zaključka: svoj revolt, svoju slobodu i svoju strast. Samom igrom svijest pretvaram u životno pravilo ono što je bilo poziv na smrt- i odbacujem samoubojstvo." Jednako tako Sizifa ne možemo nazvati tragičnim junakom već sretnim jer sama borba da stigne do vrha ispunjva ljudsko srce..
Inače, ovaj filozof je bio ateist,a možda ga znate iz školske lektire. Naime, napisao je vrlo impresivno djelo "Stranac".
Svatko za sebe treba naći smisao. Svoj osobni, vlastiti. Ponekad ne primjećujemo apsurd našeg života, kao što je pisao Camus, svim srcem želimo budućnost a zaboravljamo da nas tamo čeka najveća istina našeg života i ujedna najveći strah čovječanstva-smrt.
Toliko o tome. Odsad želim češće na blogu pisati o filozofiji jer me zanima i ima zbilja zanimljivih stvari...
Post je objavljen 13.04.2006. u 21:55 sati.