Ja neznam zašto se ja stalno žalim...jest da nemam savršen život,ali mogu reći da imam sigurno više nego mnogo drugih ljudi,koji su s onim "manje" što imaju sasvim sretni...Zašto ne mogu biti sretan i uživati u životu??Zbog straha??Bojim li se da kada se jednom probudim toga svega neće više biti??Mora li sve uvijek biti pod mojom kontrolom,ili našom?Smijemo li se bojati što se tiče takvih stvari??Koči li nas taj strah u ostvarenju tih ciljeva??Bojimo li se promijeniti??Odgovore na ta pitanja naći ćemo samo u slučaju da pogledamo duboko u sebe i spustimo se na pod realnosti,poslažemo prioritete u životu,počnemo shvačati sami sebe i počnemo činiti sve iz zabave i ne tražiti glupe isprike za nešto što zapravo želimo napraviti samo nam to glupava podsvijest navodno ne da...Možda ovaj svijet je crno-bijel,ali baš zato ga trebamo obojati,trebamo pustiti slobodno akvarelu životnih boja da prošara naše puteve,trebamo dozvoliti sunčevim zrakama da otope led na našim srcima,trebamo moći bezgriješno i neograničeno voljeti,sve ljude,da!!ali na način poštovanja,na način shvačanja kada je dosta,no ipak najviše ljubavi pokloniti najbližima i onima koji ostaju,onima koji su nam četiri zida kuće sigurnosti...Životni kostur koji je do sada bio bez života trebamo pokreniti i nacrtati sebi osmijeh opet.Jednostavno bez razmišljanja ustati i činiti sami sebi po volji,ali pri tome nezaboraviti prioritete...gledati sve ljepote svijet,ali pritom ne zaboraviti na onaj tromi mišič u prsnoj šupljini,koji nam naređuje koga ćemo voljeti,kojim ne vlada razum...Ljdui mislite srcem!!a oni koji su oduvijek mislili srcem,dajte si oduška(između ostalog i ti nina)...Shvatite da smo svi mi ljudi i da se bojimo istih stvari.Srce nam je puno istih rana.Svi smo ranjivi i svi plačemo.Neki vanjštinom,a neki krvavim suzama iz unutra...Neki proživljavaju raj,a neki pakao na zemlji...Nekima su to samo prijelazni stadiji života koje moraju proživjeti da bi shvatili osnovne stvari za koje misle da su savladane...Možda i jesu ali nisu usavršene...Čovijek se usavršava cijeli život i uči kroz njega,raduje se i plače,znoji se i krvari,voli i radi iz principa..Zato ne zamarajte se ne bitnim stvarima koje vas trenutno zaslijepljuju...Volite sebe i ljude oko vas...Poštujte se i vama dani život...Svi smo valjda sa nekom prokletom svrhom tu...Ako ne,bar se nadamo da jesmo,i to nas onda čini ispunjenima...Znači,razum ispred srca,srce ispred razuma,korak za korakom,sa dna na površinu,mislima neograničeni,riječima naoružani,poštivati sebe i druge,živote vaše čekaju nove pruge,ne dajte nikada da vas život svlada,jer svako jutro čekaju nove maske i nova šarada...puno pozdrava mojim čitateljima i sve najbolje povodom praznika,a za Uskrs ćemo se valjda još čuti...
Post je objavljen 13.04.2006. u 22:10 sati.