Nastavljaju se intervjui pod geslom "1 na 1" ! Nakon Jovana Manovića, ovaj put vam predstavljam članicu kadetske ekipe Splićanke koja je osvojila prvenstvo Hrvatske, bila MVP i najbolji strijelac Splićanke s 88 koševa, te jednu od najnovijih igračica u seniorskoj postavi Splićanke. Dame i gospodo, predstavljam vam Teu Buzov!

I: Hajde za početak nam reci ove službene podatke, visina, godište, kako si počela igrati košarku...
T.B: Pa 172 cm, '90. godište, Igram košarku već 5 godina, mada sam se njome bavila otkad znam za sebe, samo na igralištu, sa prijateljima...
I: Imaš li onda ozbiljnih planova u vezi karijere?
T.B: Pa imam, sad, dokle stignem vidit ćemo... Želja mi je otić vani, uspit u košarci
I: Kako komentiraš ovaj uspjeh i trijumf na prventsvu Hrvatske?
T.B: Užasno mi je drago što smo bile prve, baš smo se ono trudile. Prije prvenstva bilo je nekih problema, ali ipak se sve riješilo i baš mi je zbog toga drago da smo uspile. Vjerovale smo sve u sebi da možemo uspit, i dobro je što će i dogodine ostat na okupu ova generacija.
I: Titula MVP-a je kod tebe...
T.B: A drago mi je. Sad svi misle kao da je to nešto veliko, ono naslov MVP-a...Ja sam isto tako mislila dok nisam primila tu nagradu – to je važno odličje, ali i dalje se isto osjećam, nije da sam se sad nešto digla zbog toga. Možda je jedina razlika što me sad ljudi gledaju kao MVP-a, a stvari su ostale na starome.
I: Tko je po tvom sudu najzaslužniji za taj uspjeh?
T.B: Za stvaranje generacije to je Sandra Šustić. Ponekad se nismo slagale, ali ona je stvarno najzaslužnija, stvarno je upirala u nas samo tako. Tu su i Gordan i Boran, ali oni su zapravo samo preuzeli njen rad. Nju izdvajam na prvom mjestu, dobra je kao trenerica i kao osoba.
I: Je li velik šok prelazak u seniore?
T.B: Nije, cure su sve super, prva liga. Baš su dobre prema nama mlađima, podržavaju nas kad trebamo uć u utakmicu... «Ajde, ajde, možete vi to, samo se opustite» i tako.
I: S kim si se najviše skompala od njih?
T.B: Pa sa svima. Možda malo više s Rojom, Dinom, Sarom...tu je i Anja, ma sa svima.
I: Što kažeš onda na komentare da ima sukoba u svlačionici, prepirki...
T.B: Pa ima, ali sve u granicama normale, kao što je slučaj u svim ekipama. Većinom se svi slažemo.
I: Nadolazeća utakmica s Požegom...?
T.B: Ufff...a nemam pojma, ne znam što bih rekla, još sam nova u ekipi. Iznenadile smo u Zagrebu, baš mi je drago jer su svi mislili da ćemo izgubit
I: Jeste li ostali o kontaktu sa splitskom kolonijom u Požegi (Šerić i Čizmić)?
T.B: Da da, bile smo jako dobre s njima još prije, dok su trenirale ovdje.
I: Redovito one imaju ovdje više publike nego sama Splićanka, uvijek ih dođu gledati njihovi...
T.B: 
I: Ja inače slušam od igrača npr. Adriatica kako igrate prijateljske s njima, pa čujem priče kako vas pobjeđuju s rezervama i omalovažavaju...
T.B: Ma da! Igramo prijateljske sa splitskim klubovima, većinom gubimo jer su fizički jači od nas, ali Adriatica smo puno puta dobile, pogotovo dok smo bile u mlađim godištima, svaki put bismo ih dobile.
I: Pratiš li Splita?
T.B: Pa išla sam, ali otkad su otišli Roko i ekipa, bila sam samo jednom. Ovi mi nisu baš tako napeti, ali još su mladi. Od mlađih je Delaš na glasu, sad vidit ćemo...
I: Bit će i on skoro na intervju. Kad si ga već spomenula kao nadu, kome od cura proričeš svijetlu budućnost u košarci?
T.B: Sve su mi dobre. Od mlađih možda Pažanki, Leni i Eleni, od starijih Roji, Sari, Anji, Dina je super, ali nažalost ozljede su joj problem. Još je boli, sad bi trebala na neki pregled, nadamo se da će sve biti ok za nju. Dobro se nosi s time.
I ova novija generacija, '92. i '93. godište ima potencijala. Domljanović je '91., super je, mnogo je napredovala otkad je sa seniorima i stvarno je dosta uporna. Možda čak i najupornija u ekipi.

T.B: Dobro, ček da ja tebe nešto pitam. Koga bi ti sad najviše volia intervjuirati iz Splićanke?
I: Što se mene tiče, sve. Kojagod bi pristala meni bi bilo drago, bez iznimke (op.a. igračice koje ovo čitaju mogu naslutit zašto ovo ističem, haha
)
I: Zove li te reprezentacija?
T.B: Je, baš idem na pripreme u ponedjeljak u Daruvar na tjedan dana. Idu još Pažanka, Lena i Elena. U ekipi se svi znamo, u kontaktu smo, najviše znam ekipu iz (sada bivše) Croatie.
I: Koji ti je sport najbliži poslije košarke?
T. B: Najviše plivanje. A dok sam bila mala, htjela sam trenirati baseball.
I: Baseball!?
T.B: Da! Mama mi je bila bejzbolašica, pa mi je oduvijek bio blizu.
I: Škola?
T.B: Druga jezična.
I: Što dalje?
T.B: Ne znam. Ali mislim se dogodine prebacit u Nazora, u sportsku. Ovdje neki profesori baš nemaju razumijevanja prema sportskim izostancima, skroz to krivo shvate. Ne pomažu ni opravdanja... U sportskoj je već Antonija Pažanin i ove neke prije koje znam, bit će mi dobro.
I: Izlasci, muzika?
T.B: Riva, F caffe najviše, hip-hop, rap, r&b...
I: Ok, bilo mi je drago što si bila naš gost. Želim ti mnogo uspjeha dalje.
T.B: Bilo bi mi drago kad bi i druge igračice pristale na ovakav razgovor sa tobom, jer ako je i ovo promocija naše male ženske košarke, dobro je što je tako.. i ako sam ja razbila nekakav led (a vidi me kakvi san retaj) onda mi je baš drago! Hvala i tebi Igore, čitamo te i u košarci..i samo daj...
Post je objavljen 13.04.2006. u 21:54 sati.