Marketing
Veliki četvrtak
Danas imam toliko toga za reći i pokazati, jer se toliko toga u Jeruzalemu događa na Veliki četvrtak. Svjestan sam da moram izabrati i da vam ne mogu prenijeti sve, no bit će još dana nakon Uskrsa, pa ću još moći podsjetiti i vas i sebe na ove dane. Znamo da je nekad davno, kad je Crkva tek dobila slobodu u Rimskom Carstvu, Ćiril Jeruzalemski, koji bio biskup ovog grada, ljudima koji su na Uskrs bili kršteni, naknadno u bazilici Svetoga groba tumačio sva ona slavlja kojima su prisustvovali i u kojima su sudjelovali. Ta su se tumačenja zvala »Mistagoške kateheze«, pa mislim da ću se i ja nakon Uskrsa poslužiti sličnom »mistagogijom«.
Evo i nas u bazilici Svetoga groba.
I ovdje je, pred samim Isusovim praznim grobom, prisutan biskup, koji na Veliki četvrtak ujutro blagoslivlja ulja koja će kroz cijelu godinu u Crkvi biti korištena za pomazanje budućih krštenika, za krizmu i za bolesničko pomazanje.
Pred Isusov grob postavljen je oltar na kojem se slavi misa, kao spomen na Isusovu muku, smrt i uskrsnuće. Nema za to boljeg mjesta od ovoga.
Biskup prinosi kruh i vino i izgovara blagoslovnu molitvu sličnu onoj koja se izgovara na židovskoj Pashalnoj večeri: »Blagoslovljen si, Gospodine, Bože svega svijeta. Od tvoje darežljivosti primismo kruh što ti ga prinosimo... Postat će nam kruhom života... Od tvoje darežljivosti primismo vino što ti ga prinosimo... Postat će nam piće duhovno.«
Poslijepodne svi kreću prema Dvorani Posljednje večere. Još je davno sveti Jeronim pisao o tome kako se kršćani, nakon obreda u crkvi Svetog groba, idu pomoliti u ovoj Dvorani »na katu«, kako to opisuje izvještaj iz Biblije, gdje je Isus proslavio svoju Posljednju večeru i na njoj ustanovio euharistiju, koju mi češće nazivamo misom.
Na gornjoj se slici vide ona dva mala prozora s trostrukim lukom iznad njih, a lijevo od njih, na katu, ostatak jednog stupa. To je ostatak nekadašnje ogromne bizantske bazilike unutar koje je bila i Dvorana posljednje večere. Srušili su je Perzijanci 614. godine. Ponovno su ovdje izgradili crkvu križari, no i ona je srušena, a na ostacima su franjevci u 14. stoljeću uredili svoju kapelu.
Ulazimo, dakle, svi u ovu »gornju prostoriju«, gdje je Isus blagovao sa svojim učenicima.
Naravno, njezin današnji izgled ni po čemu na podsjeća na prostoriju iz Isusova doba, no to je ipak ono isto mjesto i onaj isti kat, pa kršćani s pravom ovamo dolaze moliti. Dvorana je svakog Velikog četvrtka prepuna takvih revnih molitelja.
Franjevce su odavde u prvoj polovici 16. stoljeća otjerali Turci, pa i ova kapela od toga doba više ne služi za slavljenje mise. Ipak, franjevce su u svojim prostorima prihvatili pripadnici Armenske Crkve, pa stoga svakog Velikog četvrtka ova Manja braća idu zahvaliti Armencima na njihovoj pomoći i podršci. I tako već četiri stoljeća.
Franjevce, naravno, slijedi i mnoštvo naroda, jer se ondje mogu pomoliti u armenskoj katedrali svetog Jakova, toj zanimljivoj crkvi pokrivenoj tepisima i osvijetljenoj samo sjajem uljnih svjetiljki, koje bacaju svoje zrake na zidove ukrašene plavo obojenim keramičkim pločicama.
Armenci su pritom, poput ove dvojice, uvijek izrazito gostoljubivi.
U ovoj se katedrali časti uspomena na mučeništvo apostola Jakova, onog istog čije se tijelo danas nalazi u Španjolskoj, u Santiago de Compostela. Armenci pokazuju ovo mjesto kao mjesto Jakovljeve smrti.
Događaji Velikog četvrtka u Jeruzalemu završavaju se, naravno, navečer u Getsemanskom vrtu. Bazilika, koja se nalazi unutar samoga vrta, napuni se ljudi sa svih strana svijeta.
Ovdje se oni žele spomenuti Isusove smrtne borbe, njegove agonije, u kojoj je, znajući što ga čeka u petak, predao sav svoj život u ruke i volju Očevu.
Svjedoci tome bile su samo masline.
Dok je on ovdje molio, pogleda zasigurno upravljena gore, prema Hramu koji se nalazio iza Zlatnih vrata, učenici su pozaspali.
Baš zato večeras kršćani u Jeruzalemu žele probdjeti neko vrijeme skupa ovdje u Getsemaniju.
Post je objavljen 13.04.2006. u 19:34 sati.