Iskreno – umorna sam od pisanja jer imam tisuću misli za izbaciti van. Nemaju smisao, uostalom kao da je bitno biti smislen.
Priznajem da mi se sviđa jer je ....... puno razloga.
Nije zamjena za nekoga drugoga.
Bojim se te potrebe koja je u meni jer je izrasla naglo, od samo jednog trenutka.
Htjela bih pristati na sve, samo da nisam opet sama.
Dosta mi je pristajanja na sve jer tako nikada neću imati „ono nešto“.
Imam previše razumijevanja, ali on ga zaslužuje.
Ne zanima me što sam u tome svemu, samo hoću čistu situaciju.
Toliko sam već otupjela na svu bol, da mogu „trgovati“ sa svojim osjećajima.
On bi me čekao otvorenih ruku i govorio „Sve će biti OK“.
Nemam snage pisati koliko sam u stanju brzo razmišljati.
Moja želja za „imanjem nečega onog trenutka kada poželim“ će morati pričekati.
Već 7 minuta držim prste na tastaturi i ne pomičem ih.
Željela bih u biti napraviti neku scenu tako da izazovem skandal, ali nije mi to u prirodi.
Zanima me što sada misli.
Zašto ja uopće zapisujem sve ove rečenice?
Da ne zaboravim, za mjesec dana ću vam šapnuti... :)
Only in my dreams
I've seen the way it's gonna be
I've waited for this moment
The moment when we share ourselves
This moment can't be thought about
It has to be felt
We're closer to each other
Closer than we've ever been
Seeing things we've never seen before
I've dreamed your fingers touch me a thousand times
Dreamed the warm skin of your body burning next to mine
Kissed your sugar lips, caressed your hips
Now we're together baby now it's time
Time to make you mine
Time to make you mine
The sweet anticipation of hands I know will touch me soon
Two fascinating shadows move in time
I know what it's gonna be
Me and you, you and me
I thought that it would never be
I only knew it in my dreams
Even though you're here with me
I never thought I'd feel such ecstasy
We're closer to each other
Closer than we've ever been
Seeing things we've never seen before
Post je objavljen 13.04.2006. u 18:44 sati.