Danas sam se vozio autom po gradu. Izgledalo jeko da vozim kroz njujork. Ako filmovi nelažu. Pijaca u gradu. Sve krcato. Auslenderi počeli da dolaze kućama.A i slavonci okupirali grad. Koriste povlastice PDV-a. Ugrađuju nam i semafore. Ne slavonci nego neki radnici. Tek će sada sranja bit.
Sve je puno "kredita".
To su inače gastarbajteri koji dođu za Božić, Uskrs i Veliku Gospu sa novim autima pa se šepure naokolo.
Jes da tamo jedu Wiskas da bi mogli isplatit ove aute no nema veze, bitno je biti viđen a onda opet bauštela majka.
Nepušim već četerest dana. Malboro mi trče pred očima.
Naručio sam šteku mekog. Niškog. Spuriću ju za tri dana pa opet prekid.
Maštam o ladnom Panu. Ko o Tajri Benks.
Kad malo bolje razmislim maštam o 4 ladna Pana. E to će biti osvježen dan.
Moram po gajbu.
Brojim sitno.
Naišo sam na kavu u domicilnu birtiju. Pun mi je kurac kave. Pijem ju i dva puta dnevno.
Pričao sam sa Iljom Babinim. Lokalno čudo od čovjeka. Planiram seriju postova o njemu. Kaže da će mi sve ispričat za dva piva. Jedno meni a jeno njemu. Pošteno.
Bio je kod doktora. Uzeli mu opet 50 maraka za nekakvu pretragu.
"Jebem im sunce. Pljunuo sam jednom u epruvetu i uzeše 50 maraka, ja sam im reko da meni daju triest maraka (brojkama 30 o.a.) dnevno i ja ću pljuvat osam sati uz samo jednu pauzu"
Kakav smisao za biznis....