Marketing
O NJEMU...
glavni razlog postojanja ovog bloga upravo je on... osoba koju volim već više od godine dana, a između nas je veliko ništa, ubiti mogu reć da smo zadnjih par mjeseci čak i frendovi..ugl. kome god ispričam svoju, našu priču ostaju zbunjeni, ni sami ne znaju šta bi mi rekli na sve to... a ja toliko želim odgovor koji bi mi olakšao ovo stanje... cijela ta situacija između nas dvoje čini mi se zbunjujućom, a ja sam već kronično zbunjena od svega toga... a sad ukratko... prvi put sam ga vidjela prije više od godine dana i ubrzo se zaljubila u njega na temelju samog promatranja(nismo se poznavali), kasnije sam saznala nešto o njemu, a najbitnije da je 5 godina u vezi(to su bile riječi koje zbilja nisam željela čuti ali tako je bilo, i odlučila sam se ohladiti od njega, hahaha malo sutra, kad bi to bilo tako lako), i tako sam ja njega potajno željela i gledala nekih godinu dana, kad smo se napokon sasvim slučajno upoznali saznala sam da više nema curu, ah koja slučajnost, pomislila sam da je sudbina napokon na mojoj strani, i sve je bilo super, dopisivali smo se, subotom bi bili zajedno u društvu itd. jednom prilikom sam ga pitala jel imamo šanse i rekao je ne, razlozi su bili neki čudni, ponekad mi se čini čak i izmišljeni, ali najbitniji je bio razlika u godinama(5god)ajme zamisli ti razlike, no dobro, nakon toga pomislila sam ok, ohladit ću se ja od njega, mogu ja to, nećemo se više čut, izbjegavat ću ga u gradu, sve 5... ali ne, nije to moglo biti tako jednostavno, jer mi se on nakon toga nastavio javljati, i počeli smo se dopisivat još i češće, a sve to mi je opet dalo nadu, opet sam poludila za njim, opet mi je postao sve na svijetu, rekao mi je jednom prilikom da sam mu poprilično lijepa, poljubio me u obraz (ovo zvuči pomalo i smiješno kao da smo mala djeca, ali eto)... nakon tog nazovimo poljupca komunikacija nam je postala malo čudna, od tad smo se čuli nakon 3 dana i nastao je zastoj u komunikaciji, nakon toga nismo se ni čuli(a to je oko 3 tjedna)... ok razmjenimo subotom poruke tipa di si, ali to ni ne brojim pod komunikaciju... ali ovu subotu opet smo bili zajedno u društvu, joj kako mi je super kad sam u njegovoj blizini, da znam, zaljubljena sam, jako jako jako...i sad nakon svega toga što se dogodilo, ja ostajem zbunjena, ne znam na čemu sam, odnosno znam da on ne želi biti samnom rekao mi je to, ali od toga je prošlo već 3 mjeseca, a ja jednostavno ne želim vjerovati da on još uvijek tako misli...mrzim ovu situaciju, ponekad mrzim i njega jer mi sve ovo radi, jer ovisim o njemu, o njegovom osmijehu, lijepoj riječi...moje raspoloženje u stanju je u dva dana otići iz krajnosti u krajnost... svi mi kažu da krenem dalje, ali ne mogu, ja ne vidim dalje od njega, za mene drugi ne postoje... evo za sad je to sve što se naše situacije tiče... bit će toga još, ne sumnjam...
Post je objavljen 13.04.2006. u 13:42 sati.