Marketing
SEPULTURA - DANTE XXL DOŠAO NA TRŽIŠTA!
BAND: Sepultura
ALBUM: Dante XXI
GENRE: Thrash/death
LABEL: SPV
GODINA: 2006
TRAJANJE: 38:57
WEBSITE: www.sepultura.com.br
TRACKLIST:
01. Intro 4
02. Dark Wood Of Error
03. Convicted In Life
04. City Of Dis
05. False
06. Fighting On
07. Intro 2
08. Ostia
09. Burried Words
10. Nuclear Seven
11. Repeating The Horror
12. Intro 1
13. Crown And Miter
14. Intro 3
15. Still Flame
Iako je zapravo izdanje treba izaci na svjetlo dana tek u ozujku za sjeverno-americko trziste, zahvaljujuci piratima i ilegalnoj nabavci glazbe dosao sam u posjed novog albuma ovog legendarnog brazilskog sastava. Taj put kako sam dosao do albuma sad necu opisati jer je najmanje bitan. Bitno je kako zvuci ciji se naziv povezuje s Danteovim paklom. Po albumu kao bez ikakvog reda razbacani su Introoi, na samom pocetku album otvara Intro 4 iz kojeg se radja skladba . Dominantni bubnjevi govore kako Igor Cavalera jos uvijek drzi konstantu iz najsvjetlijih trenutaka ove grupe. Na ovom samom pocetku obuzela me radost koju sam osjetio na albumima i , sto dovoljno govori da nakon osrednjeg proslog albuma , Sepultura je opet onakva kakvu prizeljkujem. Vrlo agresivan pristup, energija kakva je nedostajala na proslom albumu, ako i on nije za baciti, vracaju me u Sepulturinu proslost.
Kratko vrijeme na pocetku europske turneje 13.01. s In Flames, za bubnjeve je sjeo nekadasnji bubnjar Soulfly-ja Roy Mayorga. Razlog tome je sto je Igor htio provesti vrijeme uz novu suprugu i prinovu u obitelji koja im se pojavila. To je kratko trajalo i Igor se vec 16.01. vratio se za bubnjeve. Prva sladba koja je najavila album i koju su postavili za on-line download je . Ubrzo zatim na myspace.com su postavili i slijedecu skladbu . pocinje dinacnim bubnjevima, D. Green je jako upecatljiv, a thrashiranje uz uocljive cinele, vec poznati Sepultura standard, pokazuje jako dobru sklabu jos iz vremena kad je Max dominirao na mjestu frontmana. je nesto drugacija, lici mi na eksperimentiranje jer se u skladbi pojavljuje celo sto nije bio slucaj do sada. Na pocetka malo ravna nad kojom se razvije gitarska melodija, pa onda dodje laganiji dio gdje celo s s duzim gitarskim rifom stvara neobicnu glazbenu sliku. Kasnije se sve otprilike vraca na isto s Greenom i zavrsnim tonovima. Veoma pohvalno. Sladbe su vecinom dvominutne ili trominutne, dok se samo par njih kao npr ili posljednja nalaze zarobljene u cetiri i nesto minuta. Ustvari to su jedine dvije cije je trajanje preko cetiri minute. Kad sam vec kod pjesme to je ujedno i meni najlosija na albumu jer nema nikakvih dodirnih tocaka s metalom i radom megapopularnih brazilaca. Nema bubnjeva nego je koristena vidljiva ritam masina, uz koju dio klasicne glazbe predstavlja opet pomenuto celo, a dodan je jos niz elektronskih efekata koje ne spasava ni gitarska solaza, pa se na kraju skladba i s time sam album epski zavrsava. Techno, industrijal? Tko ce ga znati, samo ovo ne lici na skladbu nego vise na salu nastalu na probi, i ako ima koja losa na albumu onda je to sigurno ova.
Sepultura je opet ona stara, bez nekih izmotavanja kao sto je to bio slucaj s kojeg nisam ni poslusao(smatram da nisam nista bitno propustio) ili koji me nije nesto posebno odusevio. Album je pravo osvjezenje na osnovu pomenutih uradaka ovog sastava i mogu ga preporuciti za obavezno preslusavanje.
Post je objavljen 13.04.2006. u 09:57 sati.