Nije polagao previše računa na zavođenje. Kada ga je dovela ispred zgrade, prvi puta proklinjao je večer kada je sreo djevojku koja to želi polako.
Naprosto ju je vukao za ruku ne bi li što prije ušli u stan.
Ne. Nije bio takav.
Bio je vrlo proračunat, rođeni glumac za predstave barenja. Svaki pokret bio je isplaniran, svaka riječ pomno odabrana sjedala je u njihove uši. Taj bi proces trajao satima.
Večeras je drugačiji.
Prisralo mu se.
Čim je otvorila vrata, projurio je pokraj nje. Ona se čudila. Čudom se čudila.
Otvorio je prva vrata i udario glavom o policu s krastavcima i pekmezom. U špajzi nije bilo svijetla.
Izjurio je s bolnom grimasom, držeći se za glavu.
Oh, kako mu se prisralo.
Ona je još uvijek stajala na vratima i nije joj bilo jasno.
Rukom je snažno gurnuo druga vrata. Pogodak!
Da, upalio je svijetlo.
I prosro se postigavši nirvanu.
…
Vodili su ljubav žestoko, poput neprijatelja. Tri puta.
…
Kada je sunce probolo zjenicu, probudio se.
Ona je ležala na boku i lagano vršcima prstiju prolazila preko njegovog uda.
Pokraj njene glave, na jastuku, očito još neprimjećene, stajale su izgužvane bokserice s očitim tragovima kočenja.
Jako.
Post je objavljen 13.04.2006. u 13:54 sati.