Marketing
Seder Pesah
Po zidovskom lunarnom kalendaru petnaesti je dan mjeseca Nisan! Pesah je, a sinoc, dok se je mjesec setao vedrim izraelskim nebom pokazujuci punocu, obitelji su se okupljale da bi, kao i svake godine obnovili sjecanja predaka na izlazak iz egipatskog ropstva u slobodu! O prazniku i tradiciji lijepo pisu Feby i Malika, a jos svjetla unosi Darkov danasnji post, pa se ja mogu usredotociti na izbjegavanje guzve na cestama dok smo hitali ka Liani i Josiju u Havacelet Hasaron!
Zanemarujuci one koji zive na zapadu i istoku, barem polovica onih koji zive na jugu, vec od podne, hitaju rodbini na sjeveru, a polovica sa sjevera se spusta na jug onima koji su tamo ostali. A oko ponoci sve se ponavlja u obratnom smjeru.
Sve je bilo spremno kada smo stigli i Seder je mogao poceti,
a vodit ce ga Josi, kojemu, kako i zahtjeva Hagada, domacica prinosi vodu da si opere ruke!
Ove godine uz stol je i mali Oriel, jer sve se ovo, kazu, radi upravo za djecu kako bi oni to radili svojoj djeci i tako unatrag i unaprijed tisucljeca ...
Oriel je jos premalen da bi sudjelovao u citanju Hagade, pa su to obavili stariji
uz pedantno blagosivljanje hrane i vina koja su se izmejnjivala po strogo utvrdjenom redu od zeleni
preko gefiltefisch ...
... i da ja ne duljim, jer je sve to obilje (sa puno paznje pripremljeno i preukusno) trebalo pojesti, a onda su dosli i neobavezni prilozi za koje sam uvijek raspolozen, a pogotovo kad je rijec o pravoj dubrovackoj rozati,
a sad nam je sedam dana, kao da ce Josi na kraju upozoriti, jesti beskvasni maces umjesto kruha!
Post je objavljen 13.04.2006. u 08:52 sati.