Blog je sjajan medij upravo zbog komunikacije koja postoji među blogerima. Često razmišljam o tome tko će uopće čitati moj post i hoće li to imati utjecaja na bilo koga. I onda dobijem mailove i od ljudi koji uopće nisu blogeri ali redovno čitaju postove, koji kažu da ne mogu zamisliti jutro da prvo ne otvore Goldeneye. O blogerskim poznanstvima i prijateljstvima da ne govorim. Zbog svega što je posljedica pisanja bloga, isplati se svakoga jutra staviti novi post. Evo, jutros me na mailu dočekala pjesma. Reći ću samo da ju je napisala jedna Sandra (namjerno nisam dao nick s bloga).
OSMIJEH NA USNAMA
Sasvim slučajno
našla sam se u djeliću Tvoga svijeta,
zastala među redovima Tvoje duše..
neka nevidljiva nit dotaknula me posred srca,
ili je to Tvoja ruka bila, a nisam svjesna.
Dani su lakši otkako si tu,
duša je punija..
Ti si mi osmijeh na usnama..
Hvala Ti!
Ti daješ mi hrabrost kad se bojim,
vjeru kad posrnem,
nadu kad srce zaboli..
tek kratko Te poznajem
a tako si mi drag..
svaka Tvoja riječ liječi,
svaka je rečenica utjeha..
Hvala Ti što me čuvaš,
a Bogu hvala što postojiš!
Post je objavljen 13.04.2006. u 07:30 sati.