Ponekad umišljam da sam pjesnik pa pušim cigaru, pijem rakiju i kopam nos. Prava comedia del arte.
Iskleši me grubo
Pusti da dlijeto otrgne
I razbi moje tijelo na paperje
To želiš
Sastruži s mojeg lica
Vodu
Što klizi niz mramor
Dan za danom
Noću
Dan za danom
Odlomi mi srce u jednom komadu
Pa ga mrvi
Posipaj se prahom
I vrišti
Razaraj
Ta snaga nije bezumlje
To je spasenje
Od nas samih
Razdjevičenje ustajalosti
Nas samih
Sloboda
Tvornica vafla
Sloboda
Nogometni klub
Sloboda
Kino
Sloboda
Kino Sloboda.
Kino Sloboda.
i onda on onemoćalo padne sred pozornice, zastori se spuštaju, a dva spavača («Daj ne seri!») traže svoj mir i psuju
Post je objavljen 13.04.2006. u 02:14 sati.