Usta moja, uzdižite k preslavnomu tijelu glas
i krv dragu proslavite, što je proli za sve nas
Čedo majke plemenite, ljudskog roda Kralj i Spas.
Dan je svima smrtnicima, Djeva nam ga porodi
i on prođe sijuć tlima zrnje riječi Božijih,
a na kraju vjernicima divan spomen ostavi.
Kad je s braćom večerao, Spas na gozbi posljednjoj,
sav je zakon obdržao on u hrani vazmenoj
i ko hranu tad je dao sama sebe družbi svoj.
Gospod zbori i kruh biva svetim tijelom njegovim,
likom vina krv se skriva, okom toga ne vidim,
ali sama vjera živa kazuje bezazlenim.
Divnoj dakle tajni ovoj klanjajmo se smjerno mi,
stari zakon žrtvi novoj nek se sada ukloni,
vjera duši čovjekovoj nek spoznanje dopuni.
Bogu Ocu, Bogu Sinu hvala s pjesmom radosnom,
slavimo im veličinu, častimo ih dušom svom,
k Duhu Svetom nek se vinu glasi s dikom jednakom. Amen | 