Napokon škola je gotova…bar na neko vrijeme….Danas je recimo bilo više-manje dosadno na nastavi…
pisala sam stihove…
pa sam pod matematikom napisala i pjesmu…lik iz razreda Karlo kaže da mu se sviđa
…posebno posljednja strofa…
a meni je tako isto…i ovako sam je pisala samo da potrošim vrijeme….Pa evo i te pjesme:
Do dna…
Imam osjećaj da tonem,
da sam blizu dna,
površina je tako daleko
želim se probuditi iz sna.
Ali ovo nije san,i ja i dalje tonem
sve dublje i dublje
pokušavam otići što dalje od dna
ali ipak daleko je površina.
Nema nikog da me povuče
sa ovog prokletog dna,
a ni svjetlosti nema više,
ovdje je samo tama.
Bol,tuga,samoća
-sve je tu na dnu,
bolje je da više ne pokušavam,
i da zauvijek ostanem tu…
Malo sam potištena dans….u meni se prepliće toliko osjećaja…duša mi je preopterećena,doista osjećam prevelik teret…
....tonem…zašto osjećaji uopće postoje???Dala bih sve da ne osjećam ono što osjećam-kad bih barem mogla izbrisati sve te osjećaje…
.Ja volim-ali volim osobu koju ne smijem voljeti,a opet dala bih mu sve,prepustila mu se u potpunosti…ali prijateljstvo je u pitanju-ja njega ne smijem voljeti…
...Glumim da ništa ne osjećam…suzdržavam se,glumim prijateljicu,a unutar sebe gorim
-vrištim od bola
,želim nešto više-to je prejako,pokušavam ugasiti te osjećaje,ali bezuspješno-ubija me to…Ali jedno je sigurno sve ću žrtvovati zbog prijateljstva…
..Pitam se da li dobro postupam što sve to žrtvujem zbog prijateljstva!!!????
P.S. To Rus: Da li ti treba još koja izreka???
Post je objavljen 12.04.2006. u 22:33 sati.