Marketing
Ja... again
Kao što rekoh, opet ja. Neda mi se baš nešto posebno pisat, pošto su mi malo predugački postovi, i odlučih da ću ih malo skratit (jednom). Danas je bio odličan dan, pošto su napokon počeli PRAZNICI!!!!! Onak satovi su bili skraćeni, jedino je bio bed to što smo pisali matku, al smo imali blok sat pa smo stigli sve napisat (i nije bio baš težak test). I dobili smo kinder čokoladu pa je bilo još bolje. Ispričavam se svima za današnju glazbu koju smo puštali bezveze, nismo ni znale šta puštamo neg smo bezveze neke pjesme stavile. Jeste čuli da Biserka hoće da joj puštamo Olivera i Karana kad god je ona dežurana (svakog petka), onak yeah, yeah, right! Jeste skužili kak puno ljudi sad ima blogove, mislim meni su blogovi zakon, al to treba bolje znat iskoristit, a ne ko ja pisat o vremenu, o tom kak je bilo u školi i o svojim osjećajima. Jel znate da je jedna Iračanka vodila blog u kojem je pisala kakve se sve grozote događaju tamo u onom paklu prljavštine, neprestanih hitaca iz strojnica, buke motora raznih tenkova, umirućih tijela i leševa na cesti, totalno srušenih zgrada i kuća, u paklu gladi, neimaštine i siromaštva. Kad malo bolje razmislimo, onak svugdje oko nas u svijetu se događaju neke katastofe, razni ratovi, glad, razne boleštine, prirodne katastrofe (tsunami, uragan Katrina), a većina toga se sve događa zbog siromaštva (ili bogatstva naftom, mislim na Irak). Kad bi barem oni svi bogataši izdvojili samo male dijeliće svoje imovine za pomoć siromašnima, svijet bi bio bolji. Kad bi Amerikanci novac namijenjen za oružje i financiranje rata dali onim gladnim i umirućim Afrikancima, tko zna koliko bi tisuća, možda i milijune ljudi uspjeli spasiti. Tko zna koliko bi ljudi uspjeli spasiti ono ruski tajkuni koji su okićeni kojekakvim zlatom, koji voze najskuplje aute, piju najskuplja pića, koriste se najskupljom tehnologijom, kada bi samo malo sveg tog njihovog bogatstva dali svom narodu koji im umire na cesti od smrzavanja, gladi, neimaštine. I kada bi sva ona fina gospoda koja sjede u svojim kožnim foteljicama, koji posjećuju svoje teniske i golf i neznam kakve sve ne luksuzne klubove, koji nose zlatne Rolexiće, jedu najfiniji kavijar i kite se najljepšim dijamantima, kada bi oni odvojili malo novca za siromašne, svi bi se osjećali bolje. Ali, ne razumijem to što ljudi diljem svijeta znaju što se događa na našoj planeti, i svi su prvi kada treba dati neka prazna obećanja žrtvama, a kad obećanja treba ispunit svi se prave glupi i ko da ništa ne znaju. Kažu da su Amerikanci tjednima prije znali da dolazi tsunami i Katrina, no da nisu ništa govorili, tko zna koliko bi tisuća ljudi uspjeli spasiti, no opet oni koji ne bi imali love da negdje pobjegnu, oni bi opet stradali. Tko zna koliko je stotina djece upravo izdahnulo od iznemoglosti, gladi, žeđi, bolesti, negdje na prašnjavim puteljcima Afrike. Tko zna koliko je ljudi upravo poginulo od hitaca pušaka ili koliko je ljudi upravo umrlo od hladnoće. Ne razumijem zašto ljudi moraju biti tako oholi, pohlepni, sebični i nevoljni pomoći svim tim unesrećenim ljudima. Možda sam licemjerna kad ovo pišem, no pokušajte se zamisliti u koži tih svih jadnih ljudi, pokušajte zamisliti koliko su se napatili svi oni ljudi pod ogromnim valovima smrti, koliko ljudi još nema svoje domove, koliko ih pogine svakodnevno smo zato što se napila neka primitivna bogata budala koja je malo odlučila provozat svoju pilu negdje 200 na sat. Ali ipak svaka čast onim svim misionarima i doktorima koji se trude izlječiti što više ljudi uAfrici, svaka čast onim hrabrim novinarima koji nam pokušavaju predočiti barem dio onih užasa na bojištima, svaka čast i onima koji velik dio svog novca daju u humanitarne svrhe, poput Billa Gatesa, Bono Voxa, Angeline Jolie,... Molim vas pročitajte ovaj post i zamislite se barem na trenutak u koži tih jadnih, unesrećenih i siromašnih ljudi koji ovise o dobroj volji nekolicine ljudi koji ulažu sav svoj trud, ljubav i volju da im pomognu. 
Post je objavljen 12.04.2006. u 21:54 sati.