Predvecer 12.travnja
Ima jedna fast food pizdarija u jednom od onih otuznih, depresivnih i dirljivo tupih splitskih kvartova koji nisu ni dovoljno blizu centra grada, da bi bili gradski, niti dovoljno daleko, da bi bili periferija. U takvim kvartovima, na podlozi arhitekture betonske kocke za kockaste glave, cvjetaju razne devijacije, kao alge u moru. Tu je ribi tesko disati jer svim svojim antenama osjeca strujanje negativnih sila, odozdo, slijeva i zdesna (jedino odozgo ne). A svojim okom (koje vidi 360 stupnjeva) vidi svo to zlo, cije se reklame bestidno sjaje na suncu. Pa joj upadne u oci znak Apokalipticne zvijeri, nekoliko metara nad zemljom, visoko povise ljudi koji, spustenih glava i pogleda uprtih u beton, cekaju na autobús.
Kocopere se tako tri sestice (666) u telefonskom broju, istaknuom pored naziva doticne brzokonzumirajuce pizdarije. Svaki put, kada i ja tu cekam bus (broj 6), ubrzo me uhvate napetost, nervoza i agresivnost jer je sav taj prostor nabijen negativnom energijom. Zraci iz svih tih, jedno pored drugog, stijesnjenih kafica, mijenjacnica, shopova, kladionica i u-zdrav-mozak-jebaonica. Tolika koncetracija zle sile po kvadratnom metru valjda ne postoji u Splitu! Tesko joj se othrvati, namece se svom snagom, nalijeze na vas svom svojom tezinom. I ne jebe ona nikakav zakon, nikakav je obzir ne koci, nikakva humanost ne omeksava. O, ne, ona nevidljivim koncima pomice svoje lutke od krvi i mesa, a one je slusaju (misleci, jadni, da slusaju sebe). Pa se onda naprde sa svojim crnim BMW-ima, reklamama izljepljenim kombijima i nabildanim motorcugama na autobusnu stanicu. Tako da ovaj ne moze ni blizu trotoara. Mi pjesaci (na sahovnici suvremene Hrvatske) moramo ulaziti u bus sa ceste, provlaceci se izmedju metalnih oklopnika. Koji, prazni iznutra, tu dolaze na punjenje fast foodom, fust fuckingom, fust drinkom i fust shoppingom. Da je taj kvart grad, zvao bi se Uglyfast.
That s the way it is. Zlo je uvijek brzo, nestrpljivo je i zato stalno zuri. Zna da mu vrijeme istice pa ajde onda, napunimo se svega i svacega dok jos imamo vremena. Nije mu ni tesko nakrcati se domacim blagom (koje tretira kao skovace) niti stranim skovacama (koje vidi kao delikatese, blago njemu). Pasivna, tupa i nijema vecina ( s ono malo svijesti, isprane tv-sapunicama), uspavana religijskom opijumom i njihova djeca u snu od tabletica, nisu nikakav problem za lutkaste spodobe kojima manipuliraju tri sestice. Za njih je Hrvatska doista i dosita “RAJ NA ZEMLJI”. Mislim na te humanoide sa cvikama (od koga/cega li oni cvikaju?), konjskim snagama (imaju li oni uopce ikakve osobne snage?), tvrdim “Marlborima” (je li to najtvrdje u njih?), skupim mobitelima (jesu li oni MOBILNI TELCI?). jeftinom bizuterijom (oli su one na totalnoj rasprodaji?) i u skupim krpicama s markicama (a jedva krpaju kraj s krajem).
Sta je, zamjerate mi nedostatak simpatije za te nesretne likove, odsutnost njeznosti za njih i njihove? Imate vec jednoga Antu koji je pun ljubavi, razumijevanja i suosjecanja prema svojim likovima, pa bili mu oni osobno i antipaticni i ideoloski antiprotivni. . Preziva se TOMIC, izgleda poput dobrocudnog popa iz nekog romana o zivotu u francuskoj provinciji i njegov je onaj “Muskarac bez brkova”. Ja vam pisem “MUSKARCA S BRKOVIMA”, jebo vam Huelbecque psa!
Moj se imenjak podizao na Hrabalu i ceski mu je mekani humor blizak srcu. So what?! Ja ne volim pivo pa ni cesko (od njega mi se spava), volim Cehinje (od kojih mi se b/l/udi) i Prag (preko kojega mi se prelazi, da bih konacno napustio “Lijepu i glupu nasu” i vratio se kada se doticna opameti). Mislim kao Frederic Berbedeger, a desetak godina prije njega sam “marketinski genijalno” (kako mu tepaju kritici) jedan svoj rad naslovio po njegovoj prodajnoj cijeni. Taj je rad kolaz, zvao se “4.900 franaka”. (sad se zove “4.900 eura”. I? Mislite li da ijedan hrvatski kritik (ubuduce: HK) i hrvatski teoretik (ubuduce: HT) moze se usuditi vidjeti, prepoznati i valorizirati hrvatsku (konkretno: moju) genijalnost kada se ona pojavi na domacoj sceni, nekoliko godina prije nego ste se manifestira njezin europski ili svjetski eho? Ako to mislite, onda ste gluplji od hrvatskog prosjeka.
Ne moze, HK i HT jednostavno nisu to u stanju uciniti, preslabi su i srcanom (to ponajprije) i tjemenom cakrom (to ponajvise) da bi imali hrabrosti (bez koje nema ni vise inteligencije) i lucidnosti (bez koje im u glavama prevladava polutama ili polusvjetlo, izaberite sami) pa podrzali neciju originalnost - kao svoju vlastitu! O tomu se radi! Kada vidis nekoga nadarenog, pomogni da mu se talenat razvije do zrelosti i da dadne slatke plodove jer ces ti u njima uzivati, prvi i ponajvise! To ti nalaze zdrav razum i na to te potice slobodno misljenje. Ali ako si ti rob u dusi, ne mozes misliti slobodno niti si u stanju slusati vlastiti zdravi razum. Jebi je, nisi. Ti ces revnosno poskociti i latiti se promoviranja stranog artikla kada ti tudji mozak (valja reci, veci i pametniji od tvoga) posalje signal da krenes u akciju. To jest: u kupovinu.
I onda ces potegnuti na daleki put, lako, a tesko ti je bilo spustiti se npr. do Splita i pogledati sto taj tamo radi, kako ti tamo pjevaju i o cemu to onaj pise. O, ne! Ti ces kupovati skupo (strani proizvod) a mogao si (da si podrzao svoga, domacega autora) dobiti ga besplatno doma. Stovise, mogao si (kao partner svome artisti) prodati strancima licencu za proizvodnju neceg sto je (vidi vraga!) ove sezone trend, a tvoj ti je nadareni prijatelj (poznanik, susjed, kolega) to predlagao jos prije par godina.
Jebi je, gospon, ili ce ona tebe! Na Europu mislim, druze iz buze (u koju si se sakrio). Necu valjda na tvoju drugaricu. Ali joj prije toga umilno pjevaj, kao onomad Zeus, gospodine stovani. Ako imas sluha. Ako pak imas usi samo da bi slusao naredbe odozgo, onda ti nemam sta kazati. Pokazati ce ti se samo, a pitanje je da li ces ti i tada vidjeti tko je tko i sta je sta. Da bi to mogao, morao bi najprije sebe vidjeti onakvim kakav si. A toga se bojis toliko da te je strah obojao svim bojama iz palete United colors of Beneton. Pa si mi sav kao papagaj: ponavljas sto cujes a da zapravo ne razumijes. Oponasas tudje glasove i stasove i jos za to oponasanje masno placas! Pa ko te onda jebe? Os da ti kazem: jebe te Huelbecqueov pas!
Post je objavljen 12.04.2006. u 20:33 sati.