/iz zbirke "Blog priče", Zoro, 2007./
DA NISI KASNILA ILI PRIČA SA TRI BLJEDOZELENA PRIDJEVA
Rekao ti je da dođeš na vrijeme, ali nisi htjela kvariti dan i požuriti. Dok si koračala, osluškivala si bat potpetica. Kolnik te vodio uz kafić «R» do ulaza u njegovu zgradu. Pred kafić si zastala. Uz zid, uz sami ulaz, stajao je mladić koji je savinuo nogu u koljenu i đon cipele priljubio na zid. Hlače sa šarom, kakve nose vojnici, pratila je majica u boji zemlje kakva je bila i na hlačama. Majica nije skrivala bicepse i pločice na trbuhu. Ali, nije te zaustavio njegov izgled, nego njegovo pljuckanje u dalj čiji tragovi su bili na asfaltu ispred njega. Pogledali ste se. On je stisnuo usne. Ti si sačekala još trenutak, zatim si se uspravila, učvrstila hod i prošla. Dok si prolazila imala si monolog u mislima: Buldog. Bulji. Imam i ja što pokazati. Teretana mi vraća trud. Zatim si skrenula u ulaz.
Da nisi kasnila našla bi ključ i ušla u stan. Vidjela bi da su desno vrata salona otvorena i da je u njemu mrak. Iz mraka bi čula kompilaciju klasične muzike koju on pušta kad treba tišinu. Uputila bi se hodnikom. Prošla bi kraj dvoja vrata i ne bi zastala da ih otvoriš, već bi išla dalje prema svjetlu čiji izvor je na kraju hodnika koji naglo skreće desno. Prije nego bi skrenula, vidjela bi da po zidovima svjetlo treperi. Zaustavila bi se točno ispod dovratnika. Pred tobom bi se otvorila slika koja zaustavlja vrijeme. Uz zrcalo koje pokriva cijeli zid, na blijedozelenoj plohi od stakla, u kojoj su usađena dva lavaboa, vidjela bi svijeće svih oblika i boja, i zapazila bi da su sve zapaljene. U nosnicama bi osjetila kako se miris melise izdvaja iz igre plamenova, koji su se uskladili s muzikom, tamo iz tame. Lijevo, u zrcalu zrcalila bi se kada u obliku trokuta s lampama u stjenkama i otvorima za vodu koji blješte. Podigla bi se na prste i vidjela da u njoj nema vode. Uz tuš koji je u utoru, na stalku, na prostoru za odlaganje, na blijedozelenom ubrusu stajale bi dvije čaše za vino. Da i ne gledaš, znala bi da su desno toalet, ormarić od istog blijedozelenog stakla, kao i ploha uz zrcalo i perilica rublja. Ona, koja nema otvor na prednjoj plohi, već se otvara gore. Već ovo ispred tebe i desno, bilo bi dovoljno da te uvjeri da je sve pripremljeno s namjerom i da je mislio na čistoću i ljepotu koju si oduvijek priželjkivala. Bila bi spremna prepustiti se i uzvraćati. Ali ti si zakasnila. Ključ nisi našla i sišla si na ulicu, u kafić do ulaza da telefoniraš. Uputili su te u hodnik koji počinje gdje završava šank.
Dva dana kasnije, u tisku, na stranici Crne kronike, sasvim desno u članku sedam na pet, pisalo je između ostalog da je oružani obračun u kafiću «R» završio s dvoje mrtvih i više ranjenih. Akteri događaja u interesu istrage nisu imenovani.
U članku se nisu mogle pročitati pojedinosti koje je prepričavala pipničarka, svjedok događanja da su istražitelji uporno tražili jaknu od uniforme koja je nedostajala vojniku koji je poginuo. On je inicirao sukob, to je ona dobro vidjela. No jaknu nisu našli. Govorila je da je sve to vrijeme dok su krim istražitelji imali posla, mladić koji je identificirao leš svoje djevojke koju je dohvatio metak, sjeo u kut, zario lice u dlanove i ponavljao da ju je htio kazniti da čeka pred vratima, i zato nije vratio ključ pod otirač.
Post je objavljen 12.04.2006. u 17:27 sati.