Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/darkspace

Marketing

MURDERDOLLS

Image hosting by TinyPic
MURDERDOLLS: BEYOND THE VALLEY OF THE MURDERDOLLS
(Roadrunner / Dinaton; 2002.)
Shvatite li Murderdolls kao zajebanciju, i to isključivu i veselu zajebanciju, onda se možda i dobro provedete. Budete li tražili od ovoga projekta išta više, ili ne daj bože, uspoređivali ih sa Slipknot, moguće je gadno razočaranje.
Murderdolls su glam-punk-horror-rockabilly-sweet metal-rock’n’roll projekt u kojem gitaru svira Joey Jordison, svima poznatiji kao bubnjar Slipknot. Na drugoj je gitari Tripp Eison, inače iz Static-X, dok je za mikrofonom frontman debilnog nadimka Wednesday 13. O kakvoj se zajebanciji radi dovoljno govori podatak da su se Joey i vokal upoznali tek u studiji kada je trebalo početi snimati album?!! Od samoga početak brzi i britki riffovi pršte na sve strane, plastični bubanj ludi ritam daje, dok vokal pjeva u maniri nekakvih junaka iz spooky horor stripova, ili pak glavnog glumca iz najlošijeg trash horora B kategorije. No sve je skupa prilično zabavno iz jednostavnog razloga što Murderdolls ne pokušavaju biti ništa više od onoga što jesu: na brzinu skupljeni projekt ljudi kojima treba ispušni ventil da se zajebavaju s glazbom koju su slušali u mladosti ili ju pak još uvijek slušaju. Naslovi poput ‘Kill Miss America’, ‘She Was A Teenage Zombie’ i ‘Motherfucker, I Don't Care’ otkrivaju o čemu se ovdje zapravo radi.
Corey Taylor je sa Stone Sour pokušao nešto ozbiljnije, dok Joey ovdje jednostavno uzima gitaru u ruke i svira glazbu s kojom bi bili zadovoljni i Rob Zombie i Misfits i Motorhead. Jednostavno, party record. Za žurku na kojoj se gleda ‘Evil Dead’, čitaju scary stripovi i jedu hamburgeri u bezobrazno velikoj količini. Nije ovo za svakoga, no tko se opusti, možda se i dobro zabavi

INTERVJU:

Mario: Onda, kako je bilo sinoć, čujem puno alkohola i uglavnom besana noć?
Joey: Da, puno, puno alkohola, teturanje i padanje po ulicama grada Zagreba, a poslije i neredi po hotelskim sobama. Ovim se putem još jednom ispričavamo Maidenima i njihovom road crewu za sve pizdarije od sinoć.(smijeh)

Mario: Kakav je uobičajeni dan na turneji za Murderdolls?
Joey: Pa baš takav, nehumano puno alkohola, onda nešto pojedeš, pa opet alkohol pa se pripremiš za svirku, pa odsviraš i onda udri po alkoholu, druženje sa fanovima i frendovima, opet cuga i onda tu negdje se onesvijestimo. Ujutro buđenje pa cijeli proces opet ispočetka.

Mario: Znači, prilično se furate na Motley Crue lifestyle?
Joey: Naravno, party all day…

Mario: Propustio sam vas nedavno na Rock Im Parku. Kako je bilo, koliko općenito voliš velike festivalske svirke?
Joey: Uuu... Bilo je sjajno, čak je na Ringu bilo još luđe - imali smo cijeli jebeni floor od 20-ak tisuća ljudi u moshu, a bilo je jebeno rano, nekih 2 popodne. Odlično. Iako ako bih se morao odlučiti, uvijek za bend tipa Murderdolls biram male klubove gdje je sve smrdljivo, znojno i zbijeno, reakcija publike tada je uglavnom puno bolja. Iako nam za sada i ovi festivali idu iznad svih očekivanja.

Mario: Kako zasad ide turneja s Maidenima, da li je teško, puno zviždanja ili…?
Joey: Ne, ne, uopće, iako smo to očekivali. Jedini baš u kurcu show je bio u Italiji, stvarno debilno. Zviždanje, boce letile na pozornicu i takva sranja, ekipa je tamo stvarno straight metal, izrazito ih je teško uopće dobiti da pokušaju poslušati nešto osim onoga što su došli vidjeti. Ali inače, turneja je skroz kul, mi smo zadovoljni.

Mario: Ploča je sada vani već gotovo godinu dana i gotove sve recenzije koje sam pročitao bile su izuzetno pozitivne?
Joey: Da, i mene je iznenadilo. Znaš, ipak je trebalo dosta muda da bih povukao ovakav potez i izdao Murderdolls s obzirom da me svi percipiraju kroz Slipknot. Prvih par mjeseci svi su nas gledali zbunjeno i vjerojatno se pitali "što je ovom malom", ali navikao sam ih (smijeh). Imamo izuzetnu podršku kritičara, a bogme se stvaraju sada već i malo veće grupice fanova.

Mario: Vjerujem da je pritisak ovdje puno, puno manji nego u Slipknot.
Joey: O da, to je nemjerljivo. U Slipknot se svaku noć vrtim na bubnju, visim naglavačke dok sviram, izvodim tko zna što sve ne, po koncertu uglavnom gubim minimalno 3 kile zbog maski, sve one pirotehnike i zahtjevnosti svirke. Ali volim to i ne mogu reći da ne uživam u tome. Murderdolls imaju skroz drugi pristup. Jednostavno 5 frendova, pijančevanje, lov na ženske i glupiranje. U Slipknot je puno viša razina profesionalizma.

Mario: Koji su vam utjecaji, barem što se glazbe tiče, jer pretpostavljam da puno veći utjecaj na vas imaju trash kultura stripova i b hororaca?
Joey: Da, definitivno. Od glazbe Alice Cooper, Sex Pistols, The Cramps, The Damned, rani Motley Crue, rani Twisted Sister.

Mario: Hm, nadam se da nije preteško, ali ajde probaj ocijeniti sebe kao bubnjara i gitaristu na skali od 1 do 10.
Joey: Uuu jebiga (duga pauza), teško mi je ocijeniti samoga sebe…
Ovdje se umiješao Wednesday 13 i uzima diktafon - Bubnja definitivno za čistih 10.
Mario: Ne može 10, ajde 9 i pol.
Joey: E to, to - 9 i pol. (svi u smijeh)

Wednesday 13: A kao gitarist negdje 6 ili 7 ako ga se uspoređuje s gitaristima koji sviraju ovakvu vrstu glazbe.
Joey: Ali ako gledamo Stevea Vaia ili Satrianija, onda sam 2.
Mario: Jebiga, ako gledamo Satrianija, onda si dva ispod nule. (Opet svi u smijeh)
Joey: Da, definitivno dva ispod nule. Dobar ti je engleski, a još uspijevaš biti i sarkastičan, ne znam jel' bi bio tako hrabar da imam Slipknot masku ovdje. (Opet svi u smijeh)

Sad se već otvaraju pive i čipsevi, ja derem po običnoj vodi, iako čips ne propuštam
Mario: S čim si počeo, gitara ili bubanj?
Joey: Sa gitarom, jako, jako davno. No, kada sam počinjao svirati bubanj, na jedno duže razdoblje sam zapostavio gitaru jer sam se izrazito koncentrirao na vježbanje bubnja, a tu je i bila faza kada sam slušao samo speed i death metal, tako da sam morao jako, jako puno raditi na svoj bubnjanju.

Mario: Kažu za bubanj da je temelj benda, ne smiješ nikada sjebati, dok već s gitarom možeš glumatati po stageu. Tvoje mišljenje i što više voliš svirati.
Joey: Volim oba instrumenta podjednako. Istina je ovo što se rekao, kada bubnjar jače zasere, svi to čuju, a oni s malo boljim ušima čuju i male greškice. A sa gitarom ti možeš raditi što god hoćeš dok je bubanj točan. Ako imaš nekoga iza sebe tko zna posao, odmah je i za gitaristu sve lakše.

Mario: Je li istina da Iron Maiden nakon svakog giga lete doma avionom, dok se samo oprema i road crew sele iz grada u grad.
Joey: Da. Dođu, oderu show pred pedeset tisuća ljudi i onda jednostavno odu doma prati suđe i nahraniti mačku, ili što već rade.

Mario: Kada smo kod mačaka, ovdje mi masu smrdi na govno od mačaka, smrad onog pijeska gdje mačka zatrpava svoje govno.

Slijedi smijeh od par minuta, Joey i Wednesday zovu ostale članove benda. Moja fora, koja zapravo uopće nije bila fora, naišla je na plodno tlo. Svi si dijelimo petake, a momci otkrivaju razlog smrada.
Wednesday 13: To je smrad naše robe za pozornicu. Rekli smo da ju nećemo prati do kraja turneje, tako da je ona sada nakon 25 dana u jako lošem stanju (smijeh). Svaku noć preko robe se prolije na litre alkohola, tko zna gdje sve znamo gubit te dronjce, tako da je miris sasvim opravdan.

Mario: Znači niste baš neki Orgy da vam peru krpice nakon svake svirke?
Wednesday 13: Kakav jebeni Orgy !?! Oni imaju posebnu veš mašinu i osoblje koje im se brine za stage look na turneji. Ako si već primijetio da smrdimo na mačje govno, onda mi definitivno nemamo taj luksuz. (opet smijeh)

Mario: Dobro, ajmo ozbiljno opet. Joey, jel' ti fali nekada običan život doma, jer imam osjećaj da si na turneji još tamo do vremena prvog Slipknot albuma?
Joey: Da, masu puno vremena provodim na turneji. Bio sam doma nakon nove godine gotovo tri mjeseca, uglavnom se odmarao i radio novi Slipknot. Kada sam doma ne ubijam se od alkohola, ne izlazim van i nisam toliko uključen u društveni život. Spavam, gledam televiziju, i pišem pjesme, bilo za Slipknot ili Murderdolls.

Mario: U kojoj je fazi novi Slipknot?
Joey: Sve pjesme su gotove, Paul i ja ponovno smo napisali gotovo cijeli album, ja sam snimio neke demose, sve bubnjeve, neke gitare, Paul je snimio basseve i neke gitare. Drugi ljudi sada slažu svoje dionice. Službeno snimanje počinje prvoga tjedan u rujnu.

Mario: Ovoga puta s Rick Rubinom? Joey: Da, Rick Rubin.

Mario: Koja su najjača tržišta za Murderdolls?
Joey: Iako ljudi to ne znaju, Murderdolls stvarno prodaju lijepe svote albuma. U Americi smo prodali 100 000, a nismo tamo još uopće turirali! Engleska nam je jako tržište, Japan i Australija također. Ja osobno sam i više nego zadovoljan prodajom.
Wednesday 13: Nismo krenuli s bendom radi MTV-ja, singlica ili proboja na brzaka. Ovo je live bend i ogromnim brojem svirki lagano smo stekli kultno sljedbeništvo, a s tim su narasle i tiraže.

Mario: Okej, ajmo za kraj par brzinskih. Iron Maiden ili Judas Priest?
Joey: Iron Maiden.
Wednesday 13: Definitivno Maideni.

Mario: Britney ili Christina?
Joey: Christina, ona je veća kučka. Britney je dijete.
Wednesday 13: Definitivno Christina, ali mrzim njen glas, odvratno pjeva.
Joey: Jebeš glas, pa ne karaš glas! (smijeh; a što drugo?!?)

Mario: Pa ako već voliš droce, nije li Pink onda tu pobjednica?
Joey: Ma dobro, i ona je malo droljasta, ali ipak, stari moj, čim ti vidiš Christinu, to je to. Tako da za ševu uvijek biram prvo Christinu, onda Pink, tek onda Britney.
Wednesday 13: Joj, ne znam, odvratne su mi sve, krave. Al0 bi ih sve divljački obljubio. (opet smijeh od srca).

Tu negdje razgovor je skrenuo u skroz interne spike, koje imaju stvarno malu informativnu vrijednost i više su rezultat dobrog raspoloženja, mamurluka i blebetanja gluposti. Kasnije sam ih provjerio uživo - dobar show, dobre pjesme, sjeban zvuk. Murderdolls=rock n roll


Post je objavljen 12.04.2006. u 12:24 sati.