Marketing
Deadline
Neki je dan u jednom društvu postavljeno pitanje u svezi potrebnog vremena za prijevod jedne kartice teksta.
Kod svih taj vremenski raspon varira, ovisno o tematici, količini istraživanja itd., ali kod mene toliko, da mi je zaista teško izvući prosjek. Od 20 minuta do...hmm...nekoliko dana! 
Najdrastičniji primjer dogodio mi se prije nekoliko godina kad sam pred sobom imala knjigu koja me u isto vrijeme oduševila (aahh, napokon netko tko isto osjeća i misli o Prirodi!), ali i šokirala do bola. Činilo mi se da je autor knjige ušao u dijelove mog mozga i srca gdje skrivam neke od svojih najvećih tajni, prativši moj život od prvih svjesnih trenutaka nakon rođenja, pa sve do današnjih dana. Činilo mi se da je većina teksta bio tijek mojih misli, osjećaja i opis ponekog djela.
Pročitavši prvi put knjigu i pretrpivši prvi šok, trebalo mi je malo vremena da dođem sebi, skuliram se i zaključim kako će to u stvari biti dobro da napokon, barem samo kao posrednik, svijetu mogu reći što zaista mislim i osjećam o Prirodi, a da se ne moram osobno izlagati sveprosuđujućoj publici (coocoo).
Razmišljala sam kako će mnogima to biti tek zanimljiv roman, fikcija, rezultat bujne fantazije. Malo će čitatelja pomisliti da je većinu opisanoga netko, pogotovo ne prevoditeljica sama, zaista i proživio. Bila sam zadovoljna. Moja će istina biti objelodanjena, ali na takav način da me neće opteretiti.
Prevodila sam knjigu, a u biti osjećala da je sama pišem, uz pomoć natuknica koje sam bilježila tijekom života. I onda... došla bih do nekog dijela u knjizi koji bi mi probudio izuzetno snažna sjećanja. Film se vraćao unazad, sve sam ponovno preživljavala, sama ili zajedno s autorom knjige... iskustvo, u isto vrijeme i lijepo i bolno. Oporavak je trajao dan, dva. Toliko mi je trebalo da se ponovno vratim poslu prevođenja. Tako je dolazilo do onog razvučenog vremena koje mi je bilo potrebno za prijevod jedne kartice teksta...sva sreća da mi stanje financija ne ovisi samo o tom poslu.
U to vremensko razdoblje treba još dodati i razna «zastranjenja». Na primjer, u knjizi na kojoj radim, naiđem na neki pojam koji mi je nepoznat ili nisam sto posto sigurna u njegovo značenje ili mi je poznat, ali me podsjetio na nešto i potaknuo da istražim malo više – što zbog poboljšanja kvalitete prijevoda, što zbog vlastite znatiželje. E, tada kreće seansa! 
Prekopava se biblioteka, osobna i od prijatelja...(halo Vlasta!) mmm...šuškavi, mirisni listovi...njammi...
ili putem internet tražilice riješim postavljeno pitanje u roku nekoliko sekundi, ali! Ali!Ali!Ali! Nešto u tom objašnjenju: pojam, ime, povijesna činjenica, umjetnički izražaj... odvede me na drugo pretraživanje, pa treće...odoše sati...zaigram se kao malo dijete...
Sinoć se Soulmate vrati s probe i ugledavši moje ozareno lice (nasađeno na tijelo pokočeno od sjedenja) upita:
«Koliko si kartica danas prevela?», pomislivši da je moj osmijeh rezultat zadovoljstva obavljenim poslom.
«Hmm...ovaj, e, kako se zvao onaj tip iz Tachelesa?», odgovorim protuudarom.
«?!»
«Ma, znaš kad ste nastupali tamo početkom devedesetih! Kako se zvao tip koji je to sve u Berlinu organizirao?»
«Otkud ti sad to?»
«Pa, nešto sam istraživala o Peggy Guggenheim. Naime, jedna od likova iz romana radila je u galeriji The Art of This Century, a frajer koji je u Tachelesu...»
Soulmate je ubrzo sam došao do (poražavajućeg) odgovora na svoje pitanje.
«Kad ti je deadline?»
«Da, dobro, ali znaš, taj je frajer iz Tachelesa zaslužan što je Cabaret Voltaire....»
Deadline?! Uh, DEAD-line!!!
Izbacujem Soulmatea iz videokruga zajedno s Tzarom, nepripremljenom večerom, neodadaizmom, Lazaretima u Dubrovniku, sestrom s druge strane telefonske linije i....vraćam se brzinom svjetlosti u tekst knjige.
To je bilo sinoć. Ovo je sad. Scenarij sličan, ali morala sam mnogima od vas objasniti zašto me ovih dana nema na kavama i teško se javljam na mobitel. Ako vam se pak javim i počnem lupetati o nečemu što nema veze s ovim vremenom i prostorom, samo me kratko upitajte: «Kad ti je deadline?»
Ta čarobna riječ pomaže u fokusiranju, sužavanju obzora i u podrezivanju infantilne razigranosti.
Post je objavljen 12.04.2006. u 11:29 sati.