Pregled posta

STRATOVARIUS

Pitanje je da li je ikoji metal band koji dolazi iz finske uspio sakupiti takav following kakav je uspio Stratovarius. Toliko veliki broj klonova u metalnom glazbenom svijetu mogu "prouzrokovati" samo najveci, a Strat spada (ma koliko neki to mozda ne priznavali) upravo u tu klasu. Sa svojim najboljim albumima su utabali pravce melodicnom power metalu i svugdje se spominju uz Helloween, Blind Guardian, Gamma Ray, Running Wild te ostale velikane powera.

Korijeni ovog najpopularnijeg finskog metal banda sezu u pocetke osamdesetih godina prethodnog stoljeca i banda Black Water. U tom bandu su svirali bubnjar i pjevac Tuomo Lassila, bassist John Vihervä i gitarist Staffan Strĺhlman. Njih troje su 1984. odlucili osnovati Stratovarius, band koji je svirao pod velikim utjecajem tada sveprisutnih Sabbatha i Ozzya Osbournea. Iste godine je bassist Vihervä odlucio napustiti band te ga je zamijenio Jyrki Lentonen iz banda Road Block (gdje je svirao sa buducim clanom Stratovariusa - Timom Tolkkiem).

1985. je godina kada Staffan odlucuje napustiti band, a Tuomo Lassila povlaci mozda najkljucniji potez u stvaranju banda kakvog ga znamo danas, nazvao je Timoa Tolkkia (Road Block , Antidote) i upitao da li zeli svirati u bandu. Tolkki je to shvatio kao veliku priliku te je objerucke prihvatio poziv. Kako je Tuomo imao dosta ogranicen raspon glasa Timo je uz gitaristicke preuzeo i pjevacke duznosti te se krenulo stvarati melodicni, brzi metal sa tendencijama prema klasici u kojoj Tolkki i ostatak banda i dan danas imaju jedno od vecih uporista. Ipak, to ce se u pravome svjetlu pokazati tek za vise godina...

Prvi rezultat njihovog truda je izasao tek 1987. u vidu demo snimke na kojoj su se nalazile pjesme: "Future Shock", "Fright Night" i "Night Screamer". Tada dolaze do zakljucka da su klavijature obavezne ako zele svirati melodicni, power, metal. Potraga za klavijaturistom je zavrsila kada u band stupa Antti Ikonen. Sljedece, 1988. je uslijedio prvi singl "Future Shock/Witch Hunt" , a 1989. izlazi drugi singl "Black Night/Night Screamer" . U svibnju iste godine na trzistu se pojavljuje debi album, nazvan "Fright Night" i to za izdavaca CBS Finland. Napokon je marljiv rad ovoga banda nagradjen izlaskom njihovog prvog albuma, ali unatoc tom velikom uspjehu Jyrki napusta Stratovarius.

1990. je snimljen materijal za sljedeci album na kojemu je Tolkki odsvirao sve gitaristicke te bass dionice, a bogme i pjevao! I iako se na knjizici nalazi slika Jaria Behma kao bassista istina je da je on nedugo nakon sto pridruzio bandu zamoljen da ga i napusti posto im nije odgovarao njegov stil sviranja. To je jedna od naznaka Tolkkijevog "preuzimanja banda pod svoje", a za uspjeh njegove vrlo jasne ideje zvuka i glazbe Stratovariusa potrebni su mu bili "sposobni" glazbenici, ali o tome nesto kasnije.

Sada smo vec u 1992. i izasao je "Stratovarius II" no vec nakon nekoliko mjeseci album dobiva novi cover i naziv - "Twilight Time" . Tim albumom je zapoceo strelovit uspon Stratovariusa na japanskom trzistu koje je zbog svoje masivnosti i zaludjenosti svime sto je brzo i melodicno te nadasve dobro mnogim bandovima "prvo" trziste. Band nastavlja marljivo raditi te nastaju nove pjesme, radi se velika promocija (prvenstveno u Japanu), a redaju se i koncerti. Sve se to nastavlja i 1993. kada u band stupa josh jedan clan koji se zadrzao do danas, tj. bassist Jari Kainulainen (moze ga se cuti kao gosta i na prvom albumu grupe Warmen ). "Najtisi" clan Stratovariusa je cista primjena poslovice "tiha voda brege dere" jer njega bash necete vidjeti i cuti u prvom planu, a opet zvuk ovog banda nikako ne bi bio potpun bez njega (pogotovo brzhi dijelovi). Kako sve ne bi bilo "savrseno" Tuomo Lassila je zbog ozljeda na obje ruke morao odmarati od bubnjanja dva mjeseca te je na snimanju materijala za sljedeci album priskocio u pomoc Sami Kuoppamäki (bubnjar banda Kingston Wall ).

Sljedece, 1994. je uslijedio treci album nazvan "Dreamspace" i prva turneja po Japanu. Prenatrpanu devedeset cetvrtu je vidio i prvi Tolkkijev solo album "Classical Variations And Themes" koji je upravo kako i samo ime govori, ispunjen pjesmama klasicne podloge, a odsvirane na melodican nacin ovog virtuoza na gitari. I iako nikada zapravo nije izasao iz Malmsteenove sjene Tolkki je uvijek smatran jednim od najboljih gitarista na planeti. To je dokazao i brojnim gostovanjima na albumima mnostva glazbenika (Edguy , Avantasia itd.). Kako im slucajno ne bi bilo dosadno decki su to ljeto potrosili na sredjivanje posljednjih poslova vezanih uz cetvrti album.

A onda genijalan potez! U band dolazi Timo Kotipelto koji je doduse odbijen negdje godinu i pol prije tog datuma kada je upitao da li Stratovarius mozda treba pjevaca. Ovog puta je Tolkki shvatio da band treba pravog pjevaca kako bi se zvuk Strata razvio do svojih maksimalnih mogucnosti, a pri tome su njegove obje ruke, oci i mozak trebale biti fokusirane samo na gitaru. Uz Kotipelta pocinje era prepoznatljivog zvuka banda koja traje josh i danas, uz male odmake. Kotipelto je kao i ostatak ovog dream-teama od banda pozivan na gostovanja na raznoraznim albumima (Ayreon , Warmen), ali je nedavno zapoceo i solo karijeru (Kotipelto).

I tako je 1995. josh jedna prekretnica za ovaj band, objavljen je "Fourth Dimension" , prodaja albuma se udvostrucila, a sam zvuk Stratovariusa je postao mnogo blizi onome koji prevladava posljednjih godina. Daleko da se sve promijenilo, no polako je zaboravljen nesto vise rockerski prizvuk prethodnih albuma te se prionulo poweru koji ce svoje vrhunce kod ovog banda dostici na nekoliko sljedecih albuma.

Tolkkijeve roshade sa line-upom banda po svojem nahodjenju nastavile su se nakon velike turneje po Europi i Japanu kada je shvatio da Tuomo Lassila i Antti Ikonen imaju dosta drugacija poimanja zvuka i glazbe Stratovariusa od njega samoga. I iako on nije bio jedan od zacetnika banda, tijekom godina je preuzeo sve konce u svoje ruke. Tocno je vidio gdje ovaj band ide i gdje treba doci. Na zalost, Tuomo i Antti nisu bili toliko "odani" metalu te ih je Timo zamolio da napuste band, sto su oni na kraju i napravili.

Poslije uspjeha koji je uslijedio sa "Fourth Dimension" u band dolaze dva prekaljena glazbenika te tako Timo Tolkki uspjeva u svojem naumu, sto ce postati evidentno od tog trenutka nadalje. Da ne spominjemo da se ovaj line-up odrzao do danas. Prvi je Svedjanin, virtuoz na klavijaturama koji je svirao u mnogim bandovima - Jens Johansson, a drugi je Njemac, kojemu doduse zamjeraju jednostavnost s kojom bubnja, ali svejedno ritam masinom najviseg ranga - Jörg Michael.

Sada cemo se malo pozabaviti karijerom ovog radisnog dvojca. No da se ovaj tekst ne bi pretvorio u dvadeset stranica nabrajanja svih djela i opisa istih na kojemu su oni svirali, pjevali i pruzali potporu svakojake vrste, samo najnuznije informacije slijede. Jörg je svirao u: Rage (bio od pocetka u bandu tj. 1984., a napustio ga je 1987.), Mekong Delta (od pocetka i u ovom bandu tj. 1987., a nastupao je pod pseudonimom Gordon Perkins, napustio je band 1991.), Axel Rudi Pell (i ovdje od poceka u bandu, tj. 1989., a napusta ga zbog posvecivanja Stratovariusu 1998.), Running Wild (bubnja u dva navrata tj. tijekom 1990. te u periodu od 1993. do 1998.), Grave Digger (bunja u periodu od 1993. do 1994.), U.P. sto stoji za Unleashed Power (u njemu bubnja od 1997., a namjerava i dalje), Avenger , Blizzard, Book Of Sin, Glenmore, Headhunter (band je postojao od 1990. do 1994. te su izasla tri albuma), House Of Spirits (bubnja od pocetka tj. 1994., a sada je band u stanju "mirovanja"), Laos , Paganini , Raymen , Der Riss, X-mas Project . Lista izdanja na kojima je bubnjao u nekim od ovih nabrojanih bandova se nalazi pri kraju teksta, u diskografiji.

Jens je takodjer JAKO aktivan glazbenik pa je njegova lista sljedeca: Blackmore's Night (gostuje na "Under A Violet Moon"), Yngwie Malmsteen (od pocetka je u bandu tj. 1984., a napusta ga pet godina poslije iliti 1989.), Dio (svirao u periodu od 1989. do 1991.), Mastermind (u ovom bandu svira, usporedo sa Stratovariusom, od 1998. pa sve do danas), Silver Mountain , Snake Charmer , Star One (sudjelovao kao gost na albumu "Space Metal"), Erik Borelius, Deadline, Steve Ross, Ginger Baker, Tony MacAlpine, RAF, Shining Path, Bulldog, Jonas Hellborg Group, Robert Blennerhed, Itä-Saksa, Benny Jansson, Andy West, Jonathan Mover, Sonata Arctica (svirao na "Winterheart's Guild") , Roland Grapow (pridruzio se ex-Helloween gitaristi na "Kaleidoscope") , Hammerfall (odsvirao solo na bonus pjesmi za "Crimson Thunder"). Te mnostvo solo izdanja ili projekata sa bratom Andersom ( Jens Johansson, The Johansson Brothers, Johansson, Anders Johansson ). Takodjer se iznimno bogata lista izdanja na kojima je svirao u nekim od ovih bandova nalazi pri kraju teksta, u diskografiji.

Dakle, kada su i oni stigli (vidljivo je iz njihove biografije kolike kredencije stoje iza njih) svi preduvjeti za stvaranje neceg novoga, neceg jako brzog i uz to melodicnog su bili tu i rezultat broj jedan je album iz 1996., "Episode" . Kako bi sve imalo dasak simfonicnoga, koristene su po prvi put usluge zbora od cetrdeset pjevaca i zicanog orkestra sastavljenog od dvadeset sviraca. Kasnije se to razvilo u pravi trademark banda i na svakome sljedecem albumu se koriste usluge orkestra i zborova. Tesko je vise i zamisliti neko izdanje Strata gdje se ne cuje ispreplitanje mnogobrojnih komponenti orkestra i samoga nukleusa banda, tj. petero clanova, a o zborovima ne treba ni pricati.

1997. izlazi "Visions" . Nezaobilazno djelo u karijeri ovoga banda, ali vjerojatno i jedan od deset najboljih albuma power metala ikada izdanih. Skoro svaka pjesma na albumu je svojevrsno remek-djelo, ali izdvojit cu (pomalo nepravedno) samo "Black Diamond". Taj album utire put mnogim bandovima u finskoj i cijelome metal svijetu. Pa tako danas na sceni imamo Sonatu Arcticu, Nostradaemus i kosh i josh power bandova koji navode upravo Stratovarius kao njihov uzor, a to se u njihovoj glazbi i vise nego osjeti. Da ne bi samo pricali o poweru i mnogi bandovi drugacijeg usmjerenja navode Strat kao inspiraciju, samo da spomenemo Nightwish.

Kako bi popratili taj album band odlucuje otici na turneju po Europi, Japanu i Juznoj Americi i kao rezultat toga 1998. izlazi dupli live album "Visions Of Europe" . Iste godine, ali nesto kasnije svjetlo dana je ugledao i njihov sedmi album "Destiny" sa singlom "SOS" koji su pobrali mnostvo hvale i nagrada po cijelom svijetu, a u finskoj skoro sve sto su mogli. Mora se priznati da ovaj album nije nadishao svog prethodnika, ali ostaje zapamcen po nekim od najboljih pjesama koje je ovaj band ikada napravio ("Anthem Of The World", "SOS", "Destiny").

1999. kao posljedicu toga sto je band presao na njemacki Nuclear Blast dugogodisnji izdavac Noise Records izdaje best of u vidu "The Chosen Ones" . Nista posebno, best of kao best of, ali ima stvarno sjajan cover.

Ocekivanja za sljedeci album su bila astronomska, ali su misljenja podijeljena u tome da li ih je band uspio dostici. Bilo kako bilo, 2000. je godina albuma "Infinite" pri izradi cijeg covera je zaposlen bio nitko drugi do Derek Riggs te se ta suradnja nastavila do danasnjih dana., a rezultat je jedan od najboljih covera koje je taj covjek ikada napravio. Posljedica svega toga je da band uzima dupina, uz karakteristicni ljiljan, kao jedan od zastitnih znakova banda. Uslijedila je josh jedna ogromna turneja, a po zavrsetku iste band najavljuje da ce uzeti stanku, koliko dugu nisu precizirali. Kao ispomoc u cekanju novog materijala 2000. izlazi njihov prvi VHS/DVD "Infinite Visions", a 2001. "Intermission" , disk prepun rariteta, obrada, bonus pjesama pokupljenih sa raznih singlova koji su izasli tokom godina i cetiri nove pjesme. Uslijedili su i solo projekti oba Tima. Tolkki izdaje "Hymn To Life" , a Kotipelto "Waiting For The Dawn" na kojemu mu se pridruzuje Jari.

Nakon te pauze, band odlazi u studio u ljeto 2002. i snima materijala za dva full-length izdanja od kojih prvo, nazvano "Elements Pt.1" , izlazi pocetkom 2003, a drugo "Elements Pt.2" krajem iste godine.

Dakle, proslo je skoro dvadeset godina od pocetaka ovog legendarnog banda, put koji su utrli mnogi slijede, a pomicanje granica je uvijek bilo u opisu ovoga banda. Mogu vam se ne svidjati, mozete ih cak i mrziti no nikako im se ne mogu osporiti zasluge za doprinos pri razvoju power metala, ali i metala uopce. Ako nista drugo, uvijek cemo imati Visions.

Post je objavljen 12.04.2006. u 10:02 sati.