čitam nedjeljni komentar koji jasno
kaže
tko ne misli ovako taj kleveće i laže
ljudi bez kalibra i bez ideje
ufuravaju nam istine crno bijele
investicije su probile plafon troše se krediti
svuda mnogo paranoje svi su do grla u krizi
a mi bi htjeli da budemo centar svijeta
kineski sindrom za mnoga ljeta
a ja
ja nemam dara
zabranjeno da se odgovara
šljakeri danas žive kao bubreg u loju
nitko ih ne dira dok stoički drmaju lozu
penzioneri sjede mirno kao ptice na grani
raj za moju staru vrte se tobogani
svako malo neko se pospe pepelom po glavi
opreznost iznad svega budi pametan stari
a kaj ti tu možeš ne budi lud
oni budu tebe rista ravno na sud
moja mala nije nikad bila u Jumbo jetu
ne pada joj na pamet ona drži dijetu
klinci zure u TV i to po cijeli dan
oči su im četvrtaste kao ekran
ja se vracam kuci rano u pola šest
na prvom uglu konfisciram jogurte
udarac u glavu me brutalno dovlači svijesti
ako ne slušas kurvin sine nećeš ni jesti
Branimir Štulić: "Nedjeljni komentar"
Teško je uvijek salgedati što se zaista zbiva oko nas. Informacije koje dobijamo ne moraju uvijek biti točne, i uglavnom su subjektivne. Međutim, čovjek se postavi neke okvire, postavi neke osobe ili institucije kojima vjeruje na rubove tog svog svijeta, i onda gradi neku svoju sliku.
Završili su izbori u Italiji. Iako dobri poznavaoci prilika kažu da je Berlusconi unazadio Italiju, iako kažu da jedina Italija od velikih evropskih zemalja ne napreduje, iako je čovjek po svoj prilici teški kriminalac, dobio je skoro 50%. Veliki je nesrazmjeru bogatstvu sjevera i juga Italije, proizvodnja stagnira, korupcionaških afera sva sila, niti jedno od svojih 5 velikih obećanja nije ispunio. Pa opet,skoro je pobjedio, uprkos ogromnom postotku birača koji su izašli na izbore.
A mi se onda čudimo našim rezultatima.
I dalje traje cirkus oko tvornice duhana Zagreb. Na čijoj strani da čovjek bude? Ako su se uključili sindikati i političari, to po meni samo znači da skupljaju poene, a da ih nije briga za one radnike koji su odbili preseliti se u Istru ili su odbili otpremnine od preko 50 000 EUR. Dok se ovo nije dogodilo, radnici su šutili o pretvorbi i o tome da je bilo nepravilnosti. A sad kad je došla voda do grla su se odjednom sjetili da nije sve baš navodno bilo čisto i pošteno.
Hvalevrijedno je to što se g. Sever i kompanija iz raznoraznih sindikata brinu za radnike, ali me zanima gdje je dotični bio kad su propadali DIP, Izgradnja, Sintal? Gdje je bio kad su propadale stotine drugih tvornica, i ljudi ostajali bez mogućnosti izbora? Bez obzira koliko je izbor nametnut radnicima TDZ loš, nebrojeno je više onih koji nisu imali nikakav izbor.
I za koje g. Sever nije tako žučno branio pravnu državu. A niti lokalna niti županijska niti državna vlast nije se pretrgla da ih zbrine.
Vjerujem da se u poništavanju radničkih prava i zatiranju slobode i potlačenosti jednom mora povući crta, ali nekako ne vjerujem onima koji tu crtu povlače, niti onima koji ih brane.
Na današnji dan 1945. oslobođen je koncentracijski logor Buchenwald, 1953. rođen je Branimir Štulić, 1961. prvi nastup Bob Dylana u New Yorku (predizvođač za John Lee Hookera),1970. Peter Green napustio Fleetwod Mac.
Post je objavljen 11.04.2006. u 23:30 sati.