Marketing
Post zvan 02. 36 am *
eto, nemama vremena za pisanje neceg ozbiljnog & smislenog. nemam. vec tri dana radim od prvih ticeka u zoru do kasno u noc. bole me i noge jer vec tri dana sjedim. o ledjima da ne pricam. desna ruka...eeh.
no tak to zna biti kod mene. pet dana po 20 sati, pa osam dana po vlastitom izboru. ako mi se hoce, hoce, ako ne - ne. sitnice je moguce realizirati vec uz jutarnju porciju kofeina i citanje vijesti. ostatak dana odmaram vijuge, igram se, setam, citam, ucim nekaj novo, plivam, bildam usw. (ok, ovih osam je malo pretjerano. to je tako samo preko ljeta kad management na odmorima pa..)
uh, moram bjezat. idem malo ubit oko. za cca tri sata sam narucila budjenje kod kolege. da nastavimo sa poslom. 
na kraju ipak - 
* +- par minuta, meni svaki sat pokazuje drugo vrijeme. mislim cak da nije +. jelte, gotovo svi satovi mi idu naprijed. ovaj na zidu po kojem se ravnam kad izlazim iz stana cak i nekih 8 minuta. zasto? pa takticka varka. ne volim kasniti. zapravo, ja nikad ne kasnim. ne volim bas ni narod sto kasni. zasto? pojma nemam.
Post je objavljen 12.04.2006. u 08:32 sati.