...PERVERZIJA. Rođena u mojem malenom bolesnom umu još u osnovnoj školi u osmom razredu. Imadoh malu teku koji koristih kao informativku. Sjećate se valjda što je to? Uglavnom, jednog dosadnog dana, pod jednim dosadnim satom fizike, iz čista mira počeh pisati stihove u tu istu teku. Bolesne stihove malog nadrkanog adolescenta. O ševi, normalno. Napisah par stihova, zatvorih tekicu i s vremenom zaboravih na njih da uopće postoje. Sve do jednog sudbonosnog dana u srednjoj, kada sam otvorih tu istu pohabanu tekicu i počeh pisati svoj prvi raspored sati u nju. Par stranica dalje bje je ona moja nedovršena pjesmica. I odlučih dovršiti ju, što i učinih kroz par narednih dana. Dadoh stihove drugima da pročitaju. Svi se zgražaše, rekoše mi da je to bolesno i bezveze. I tada je shvatih: ta to je moja sudbina! Pisati pjesmice pod nastavom kada mi je dosadno za vlastiti gušt i zgražanje drugih. I BI TAKO.
No kao što rekoh, sve poče vrlo nezrelo i nadrkano, adolescentski. Mišljenja sam da su sadašnje pjesme nešto ozbiljnije (ili ozbiljnije bolesne). No to ćete Vi, dragi moj čitatelju prosuditi u Vašim komentarima, koje ja, naravno, neću uopće uvažiti. I JEST TAKO.
Od danas, pošto ponoć već je prošla, počinjem zapisivati pjesme. Ako sada ne počnem, nikad neću. Jer konačno dolazi malo praznika kada se mogu baviti onime što volim, za svoj gušt. Spavanjem, prežderavanjem sa šunkom i francuskom za Uskrs, igranjem igrica na kompu, surfanjem internetom u potrazi za pornografskim sadržajima, psovanjem majke kompu jer me zajebava i pisanjem ovog bloga na kraju svega. I BIT ĆE TAKO.
Pa, poštovani moj čitatelju (čitateljice bolje), laka Vam noć i ugodni mokri snovi. Do čitanja.
Post je objavljen 12.04.2006. u 01:03 sati.