želim biti shvaćena,
ali u gomili
gubim se,
svugdje osjećam egoizam.
svaki put kad izgubljeno
plovim,
nekim tuđim morem,
bez sna
postajem kao ona.
postajem tamna ali i jednako lijepa.
jutarnja crna rosa
budi me u
nepoznatom mi krevetu,
hodam bosa
po oštrim iglama samoće i
probijam se kroz maglu
razočaranja.
ali na kraju tunela
ugledah svjetlo
predivno, plavo, sjajno,
nikad prije viđeno.
kao svoj spas
spoznala sam sebe.
Post je objavljen 11.04.2006. u 23:22 sati.