u bolničkom krevetu na dijalizi
mirna sam
dok cijeli svijet šizi
neonska lampa para mi oči
dok sestra
topli čaj mi toči
došao si i ti, sa cvijećem u ruci
smješak na licu
samo glas u buci
cujem vani svađaju se ptice
dok suze polako
klize mi niz lice
i ležim ja tako sama u noći
sutradan
probuditi me neće moći
mirna sam, gledam tama isčezava
miriše
prva jutarnja kava
budim se i više nemam mira
krv mi
polako utrobom svira
vrijeme je za novi smiješak
jer samo sam
obični životni pješak...
Post je objavljen 11.04.2006. u 23:18 sati.