Nedavno mi je rekla prijateljica da nikada neće biti s frajerom druge vjere - jednostavno si neće dozvoliti da se u jednog takvog zaljubi. Razgovarajući s nekim ljudima (sad ćete opet reći da s kakvim se ljudima ja to družim) saznala sam da je to totalno normalno, posebice kada se radi o ovim „ratnim“ vjerama. Naime, i kada bi mogli zanemariti te ratne razmirice, problem zajedničkog odgoja djeteta, razlike u mišljenju i svi ostali problemi koji bi se mogli javiti u slučaju ozbiljne veze, smatraju neki, nepremostive su. Pa čak i kada je ta vjeroispovijest ona stečena rođenjem, a osobi te „krive“ vjere ona je potpuno irelevantna.
Kategorički odbijam ikada postati takva. I neću nikada prihvatiti način da ljubav svoga života biram po boji kože, narodnosti ili vjeri. Fuj!
Post je objavljen 11.04.2006. u 19:13 sati.