Prije točno 53 godine. Na svijet je došo. On.
I na tom sam zahvalna njegovoj mami.
Rođen je 11.04.1953. u Skopju. Išao je u osnovnu u Jastrebarsko, a poslije se doselio na 11. kat vojnog nebodera u Sigetu. Prvo je osnovao Balkan sevdah bend. Nakon par promjena postave, nastala je konačna, najslavnija postava Azre. Johnny Štulić, Mišo Hrnjak i Boris Leiner.
Bili su najbolji bend u vrijeme Novog vala(iako je Johnny reko da ne voli kad ga se svrstava u Novi val). A i sad su. Međutim, Johnny je otišao u Nizozemsku. Nakon toga se vratio, te osnovao Sevdah Shutlle Band. Nije to bilo kao Azra, ali bili su dobri. Poslije je opet Johnny otišo, ali nikad se nije vratio govorivši da su ga prevarili i okrali. Sad živi u malom mjestašču pored Utrechta, u Houtenu sa svojom ženom Josephinom Grundmeyer.
Svoju prvu gitaru je posudio od Maje Štir, bila je to klasicna gitara s plastičnim žicama. On je obožavao svirat i pjevat. Hodao bi po ulici s gitarom i svirao. Ljude je kakti mučio sa svojom svrikom, ali meni to nebi bilo mučenje, dapače. Volio je ljudima posvećivat pjesme… dane je provodio vježbajući gitaru, igrajući nogomet. Nije volio ići u zadimljene prostore, i nikad nije pušio niti pio, tek kasnije. Mnogi govore da je bio luđak, ali nije. Mnogi ga osuđuju jer je imao čvrst karakter i bio je jako tvrdoglav. Negdje sam pročitala da su ga na koncertu zvali na bis, a on nije htio izać nazad na binu. Reko je da je on svoju svirku završio i da nema kaj više radit na bini. Organizatori su se naljutili na njega, ali on je radio kako si je zacrtao i to poštujem. Ljetovao je najčešće na Silbi u nudističkom kampu s prijateljima (inače, nudizam je tada bio zabranjen), gdje su se zabavljali svirajući gitaru i igrajući picigin(u čemu se Johnny nije baš isticao). 
Promijenio je puno cura, bio je lijep i cure su se kakti tukle oko njga(razmem ih). Vjerovatno najpoznatija cura, s kojom je bio u dugoj vezi bila je Snježana Banović.
Moram priznat da su oboje imali ukusa :). Johnny se obogatio, ali nije znao raspolagat s novcima. Kad bi ušao u taxi, započeo bi priču s taksistom, najčešće o politici. Kad bi ga taxi odveo doma, on ne bi izašao ako nisu završili razgovot, već bi mu rekao da napravi još jedan krug da završe diskusiju. Meni je to fascinantno. Volio je povijest, što dokazuje i njegovo maturiranje s radom Pariška komuna. Volio je pričat o politici, nije volio Ruse. Čitala sam da je uvijek govorio kako Rusi dolaze, da su tu negdje. Jednom je došao doma (kod Neli Mindoljević, mislim) i počeo pretraživat sve kutke u sobi jer je mislio da se Rusi skrivaju negdje.
„…zatvori prolaz za trule moraliste
zatvori prolaz za rogonje
zatvori prolaz za staljiniste
zatvori prolaz za sve…“
Nikad nisam točno shvatila kako je dobio nadimak. Neki govore da se sam tako prozvao jer mu je Štula, Brane i Čupko bilo pre djetinjasto za karijeru i dolazak iz kvarta u grad. Neki pak pričaju da je nadimak dobio po stripu Džoni panter. Neki kažu da ga je jedan prijatelj tako prozvo na ORA radnoj u Beogradu…sad kaj je točno…
On je bio jako marljiv. Prije nego što je izdan prvi singl Azre, imao je gotovih 150 stvari! 150!!!!
Bio je totalno iskren. Jednom, kada mu je cura bila Branka Bakarić, otišao je u kamp na Silbi bez nje, a kad se vratio reko joj je da mu je žao ali da je upoznao drugu na Silbi. Ta druga bila je Gracija.
Po svemu sudeći, bio je anarhist.
„…anarhizam mi je bio u krvi
svi na barikade
sanjao sam kako vodim
proletere mlade…“
„…da nosis sljivu ispod lijevog oka
I vičeš parole što strašno zvuče
da si bitnik i pravi anarhist…“
„…dopusti sebi da se zaljubis
baci čini na ideal
čiji je grad bez ulica
visoko iznad vlakova
ja se zovem anarhija…“
Jednom je u intervjuu kad su ga pitali po čemu želi da ga ljudi pamte, bez oklijevanja rekao :“Po anarhiji.“
Često je svirao na klupicama u Sigetu, ili na Meštrovićevom Zdencu života. Tek kasnije je počeo svirati pred Filozofskim fakultetom, koji je i pohađao ali je ubrzo i odustao zaključivši da studij nije za njega, već glazba, sjeo bi se na zidić pred faksom i svirao i svirao, pa ko ga sluša – sluša, ko ne – netreba.
Svoj bend je nazvao Azra na šanku teatra &TD 1977. , nazvao ga je po pjesmi Henricha Heinea „Azra“. Riječ 'azra' na arapskom znači 'čista', tj. azra je najčišći pijesak koji nastaje nakon pješčane oluje i kojeg još ništa nije dodirnulo, ni vjetar ni ljudska ili životinjska noga ili bilo koji dio tijela.
AZRA
Svakog dana šetala se
Sultanova kćerka divna,
U suton kraj sedrvana,
Gdje žubore bijele vode.
Svakog dana rob je mladi
Stajao kraj sedrvana,
Gdje žubore bijele vode;
Svakog dana bivo bljedji.
Jedne večeri mu mlada
Sultanija naglo priđe:
"Tvoje ime hoću znati,
I otkud si, kojeg roda."
"Muhamed je moje ime,
Moj zavičaj žarki Jemen.
Od roda sam onih Azra
Koji umiru kad ljube."
Također sam čitala da je jednom ostao kod neke djevojke spavat, nisam uspjela dobro sve pohvatat, ali uglavnom dok se vraćao od te djevojke sreo je jednog prijatelja. Johnny ga je pitao: „I, kako je bilo?“. Ovaj mu odgovori: „Dobro!“ I tu se rastanu. Sljedeće jutro tog njegovog prijatelja majka budi u 6, i veli da pred vratima stoji Johnny. Prijatelj i zlazi, pita Johnnyja šta oće, a Johnny kaže:“Zar samo dobro?“
Jednom je rekao da mu najviše iz Hrvatske fali maslinovo ulje. Mi smo odlučili da ćemo jednog dana skupit novce, kupit maslinovo ulje i otići u Nizozemsku. Međutim, jednom je Johnnyjev stari prijatelj još iz školskih dana u Jastrebarskom otišap u Houten Johnnyju u posjet. On je Johnnyju donio kutiju s 10 tvrdo kuhanih jaja na kojoj je pisala NAJBOLJA SU JAJA IZ JASKANSKOG KRAJA, vodič kroz Jasku, gdje su zivjeli prije selidbe u Jastrebarsko. Johnny je njemu darovao bocu maslinovog ulja. I tu ostajem zbunjena…
Johnny sad živi u tom malom selešcu, uživa lake droge, prehranjuje ga žena i igra nogomet. Da dođe tu, živjeo bi ko kralj, ali on ima svoje mišljenje o povratku u Hrvatsku, i svako ima pravo na svoje mišljenje. Niko ga nema pravo nagovarat da se vrati, a pogotovo ne za novce jer on nije bio materijalist i nikad ga nisu zanimali novci, već muzika koju stvara. Jest da bi ja da se vrati, ali mislim da bi se razočarao, i još više zamrzio Hrvatsku sad kad su takvi ljudi, licemjerni i samo čekaju da nekog ocrne i razvuku po novinama zbog trača. Tu i tamo se nađe neko ko ga stvarno voli, ko ga cijeni i poštuje.

Evo nekih pjesama posvećenih osobama:
JABLAN – Đoko Grgac (Anarhist)
„…I vičeš parole što strašno zvuče
da si bitnik i pravi anarhist…“
VOLIM TE KAD PRIČAŠ, USNE VRELE VIŠNJE – Snježana Banović (Peško)
„…volim te kad pričaš
u svom ovom ludilu
slutnja gubi privid
ogoljela do kosti…“
„…prijehavši u zagreb zadovoljstva svega radi
na djevojku iz hrvaca naletio sam tad
strijele moćne ljubavi pomračile mi um
dah usne vrele višnje nagonile na blud…“
LIJEPE ŽENE PROLAZE KROZ GRAD – Vesna Pirš (Maja Prišt) [samo ju spominje]
„…dignem glavu a tamo Maja Prišt
ona bi štela da joj grizem list
ona bi štela da zašljivi mene
malo morgn pored hrpe tako lijepe žene
nema sumnje lijepe su ko san…“
PAMETNI I KNJIŠKI LJUDI – Velimir Čerić (Čera)
„Večeras sam s Čerom bio
u Kavkazu uz pljuge i pivo
raspravljali smo mnoge stvari
i kužili svijet…“
KIPO – Drago Mihaljinec (Kipo)
„Kipo ima dušu djeteta i kretnje dame
beskrajno se skanuje da priča
čini mu se da ga gitara ne sluša
on bi da ona sama svira…“
SLUČAJAN SUSRET – Mirna Crnobori
„…mirna sva u seksu
pročitala me instinktom
kad se smije cijelim tijelom narod uživa
stižu neki ljudi
mirna ih poznaje…“
SUZY F. (Kada vidim Beč) – Suzy F. (s kojom je imao avanturu u Beču)
„Kada vidim beč
pada mi na pamet suzi f.
mislila je da sam lijep
željela me noću kraj sebe…“
GRACIJA – Gracija Pedić
„…hajde uzmi me sa sobom
uradi mi sve što znaš
hajde uzmi me sa sobom
gracija…“
ODLAZAK U NOĆ – Branka Bakarić
„…ponoć se bliži predstava traje
sjedamo u kola idemo dalje
izvan grada ima parcela
lijepo mjesto na kraju sela
vodimo ljubav zagušljiv je zrak
snažno svijetlo pada ravno na nas…“
KAD FAZANI LETE – Ljubiša Ristić
„…zašto tražiš karizmu u sebi punjena ptico
mogućnost prosvjećenosti
razdvaja te u beskraj od žudnje za misijom
miris zemlje…“
TKO TO TAMO PJEVA – Josip Broz Tito
„kamo dalje, rođače
iz pijeska vire krunisane glave
što to rade
prde u prašinu…“
68 – propali revolucionari
„…dok sam bio student kružio sam često
čitao praxis polemizirao vješto
anarhizam mi je bio u krvi
svi na barikade
sanjao sam kako vodim proletere mlade…“
Itd.
EVO KAKO JE JOHNNY O SEBI GOVORIO:
„Ja sam sebi uvijek isti. Normalno da su se neki događaji odrazili na mene, ali je toliko intenzivno živim svoj život i imam toliko jak ego da me sve to u ovom mom filmu, ustvari, zaobiđe. Malo stvari se mene, zaista, tiče…
Možda jedan manji dio ide neko vrijeme sa mnom, ali brzo nestane… a to ljudi ne shvaćaju: malo uzmem, pa odbacim i idem dalje. „

Stvarno je bio dobar čovjek, uvijek se pokušavao isticati,bit drukčiji od drugih. A to mu je i uspjelo. Neznam zašto, ali ostavio je jako dobar i snažan dojam na mene.
Uzasno me se dojmilo kad je bio razgovor za Exkluziv s njim preko telefona(iako ja u to ne vjerujem al dobro) , pa su ga pitali da li će se Azra ponovo okupiti. On je rekao :“Azra, to sam ja, a neznam kako da se okupim sam sa sobom!“ i bio je u pravu. Jer Azra bez njega ne bi bila Azra!
Neznam kako da mu zahvalim na tome što je utjecao na moje djetinjstvo i neke stavove…
SRETAN ROĐENDAN! Uistinu sam zahvalna teti Slavki i stričeku Ivanu kaj su ga napravili, jer mislim da nije bilo njega rock scena u hrvata bi bila sasvim nešto drugo.
Johnny, HVALA ZA AZRU!
* * *
* * *
Inače, baš danas sam si napravila majicu na Azru, i jako sam sretna. Jako jako sretna.
Znači ljudi, danas u pol 8 kod konja.
Dođite u što većem broju ako cijenite Johnnyja i njegov rad.
I poslušajte Azru njemu u čast!
Jer on je rekao: NARAVNO DA MISLIM DA JE AZRA DOBRA! DA NISAM MISLIO DA JE DOBRA, NE BI JU NI NAPRAVIO.
I s tim se slažem.

Post je objavljen 11.04.2006. u 13:24 sati.