U novogradiškom središnjem gradskom parku ponovno su se ovog proljeća prije dolaska ptica selica počele gnijezditi vrane i gavranovi. Uz puno graktanja danima su donosili granje i pravili gnijezda za svoju mladunčad. Park tada još nije niti zazelenio, a drveće nije izlistalo. Sve se događalo prije nego što je najednom sve propupalo i buknulo u proljetnoj ljepoti, sve do danas kada su i magnolije ispred Gimnazije nabubrile svoje velike cvjetove. Magnolije se sjećam iz Požege i iz Zagreba ispred studenskog doma na Šari gdje sam proveo nekoliko lijepih godina u prizemlju C-paviljona. U proljeće se ptice gnijezde, ali i ljudi krenu s gradnjom i uređivanjem. Kažu ljudi da onoga tko se ženi i tko gradi kuću, ne treba žaliti jer očito ima novaca. U novogradiškom kraju zbog svekolike besparice, malo se gradi. To mogu samo oni s debelim mirovinama ili privilegiranim primanjima, ili ako imaju nekoga u inozemstvu. Kad vidim tko je sve uspio sagraditi novu kuću i nabaviti stan, upitam se ima li pravde i vrijedi li djeci pričati priče o poštenju i važnosti učenja i školovanja. Pravda je relativna, a proljeće dolazi svake godine i donosi ljepotu, buđenje i radost života. Ne može se bez gnijezda, a njega valja graditi na sigurnom. Neka gnijezda su privremena, neka trajna, neka se obnavljaju i renoviraju. I ptice vole biti u novim gnijezdima, jer mali ptići moraju biti u mekom i toplom, zaštićeni od proljetnih oluja i proždrljivaca. Zašto vrane i gavranovi uporno dolaze u gradski park iako ih odande svake godine rastjeruju , čak i puškama? Što to ima što privlači te (kako neki kažu) ptice zloslutnice, koje su posebno bile brojne tijekom rata, kada je tutnjalo i sve je izgledalo tako crno, kao njihovo perje? Da li smo mi vranograd ili gavranograd?
Post je objavljen 11.04.2006. u 13:14 sati.