Ako ste mislili da je moja ljubavna priča tu završila, gadno ste se prevarili…
Nakon njega sam ja imala još nekoliko dečkiju, no ništa od toga nije potrajalo neko dulje vrijeme, jer kako sam ja njega još uvijek voljela, nitko drugi nije imao šanse, a da ne pričam o tome da sam sve dečke uspoređivala s njim i naravno-niti jedan mu nije bio ni do koljena…
….Jednog ljetnog dana upoznala sam jednog dečka po imenu Mario.. Stvarno je bio simpatičan…
Jednog kišnog dana ja i moja frendica sjedile smo pod krovom škole skrivajući se od ljetnog sunca… Odjednom je dojurio Mario i sjeo kraj nas…
Kako je vrijeme odmicalo tako sam ja sve više i više imala dojam da mu se sviđam…
Prije no što je bilo vrijeme za ići doma, razmijenili smo brojeve i tako je sve počelo…
Mislila sam da je to možda moja šansa da zaboravim svoju ljubav i napokon krenem dalje bez njega u mislima..
I kako je vrijeme odmicali, mi smo se sve češće viđali, sve smo više vremena provodili zajedno… I na kraju smo i završili zajedno…
A problem je bio sljedeći; Mario je bio dosta dobar frend sa mojim tada bivšim dragim (znate na koga mislim)…
Često smo znali svi zajedno biti vani-cijelo društvo; među njima Mario, On i ja…
Čak smo nekako i lagano počeli komunicirat; znate ono- Bok, imaš upaljač, Samo malo, Aj bok i uglavnom takve općenite stvari… Ali, i to je početak…
Zapravo, mene je totalno dotuklo to što su njih dvoje bili dobri- jer ja sam Njega morala gledat svaki dan, onako kao tužni peso, iz zagrljaja drugog…
Grozno…..
Bila sam svjesna da to tako ne može, da Ga ja još volim, i da ta veza sa Mario više nema smisla-mučila sam bez veze i sebe i njega…
Ja sam zapravo cijelo vrijeme mislila da On priča samnom (ako se to može tako nazvat) samo zbog Maria..
Ali onda se dogodio preokret…
Jedan dan Mario nije mogao ići van, tako da sam ja bila vani sa ostatkom društva.. Među njima je naravno bio i On, i moj jedan od najboljih prijatelja-Kiki..
I nekaj smo se ja i Kiki zajebavali, ne sjećam se više šta je bio, ali znam da me bio zagrlio (prijateljski zagrljaj!!!)-što je On naravno vidio..
Sljedeči dan ujutro sjedila sam sa Mario ma tribinama i odjednom je njemu došla poruka…
On mu je poslo poruku da neka dođe odma kod njega da ga hitno treba
(nadam se da vas ne buni to kaj ga stalno zovem On-rekla sam već da mu ne želim spominjat ime, a znate na koga se odnosi)
Mario mu je odgovorio da ne može doć, da neka napiše u poruci šta treba..
A ovaj mu je napisao kako sam ja jučer bila s njima vani i kako je mene Kiki bio grlio i zaljubljeno gledao (nekaj u tom stilu)..
Jel vidite vi na šta su sve ljudi spremni??
Sve mi je bilo jasno..
On je bio ljubomoran, a to mu je bila savršena prilika da razdvoji meni i Maria.. no, to mu nije uspjelo..
Mario je isto shvati o čemu se radi i uopće se nije obazirao na to..
S jedne strane mi je bilo drago kaj je On to napravio jer sam znala da mu je još stalo do mene, jer da mu je svejedno nebi se opće petljo u takve glupe laži..), a s druge strane mi nije bilo drago jer sam znala da je to još samo jedan korak bliže tome da se ponovno spetljamo, a bez obzira na to koliko sam ga voljela-
želja mi je bila samo zaboraviti ga….
Post je objavljen 11.04.2006. u 10:37 sati.