Marketing
Kako su ubili Mozarta u meni
Treći razred osnovne škole.
Mama me upisala na klavir.
Ali bez klavira.
Vježbam na stolu zaobljenih ruku kao da je u dlanu teniska loptica.
Visoko dižem prstiće.
Podrezani noktići.
Baš je bilo je zabavno.
Da me netko sa prozora gledao mislio bi da sam luda.
Ili da je on gluh.
Al bilo je zabavno jer je profesor imao prekrasan osmjeh i bijele zube.
I smijao se kako sam to uspjela naučiti bez zvuka.
A onda je odjednom nestao. I njegov smiješak.
Došla je crvenokosa.
Uvijek je u desnoj ruci držala običnu olovku.
HB, grafitnu.
Za svaki krivo odsvirani ton dobila sam s olovkom po prstima.
I boljelo je, jako.
Crvenokosa je došla i ostala.
I više nije bilo zabavno.
Čak sam dobila na posudbu klavir. Pravi, koncertni.
Samo su mu se par tipki odlijepilo.
Jedva su ga ugurali u bakinu kuću.
Jedva je stao u dnevnu sobu.
Al sad se već moglo čuti što sviram.
Vehni fiolica.
Ja posijah repu.
Razne vježbe za ruke.
Ljestvice ove, one…
Al više nije bilo zabavno.
Moja se najbolja prijateljica isto htjela upisati na klavir.
Al nije više bilo slobodnog mjesta.
Upisali su je na violinu.
Mrzila je violinu.
Gudila je, reda radi, odmah preko puta ceste iz svoje sobe uz otvoreni prozor
Stvarno je mrzila tu violinu.
Čulo se po guđenju.
Moja soba za sviranje je bila bez grijanja.
Štedilo se.
Grijala se samo kuhinja, ali tamo sam mogla vježbati samo na stolu.
Ubijala me ta hladnoća.
Teško je svirati sa ukočenim prstima.
Nitko to nije shvaćao.
Morala sam viriti iza stoljetne Lipe, kad moja baka ide s posla.
Trk u kuću, u hladnu sobu za klavir.
Vehni fiolica.
Ja posijah repu.
Susjeda me vidjela kako čučim iza Lipe.
Baka je odmah s vrata govorila:
-Ništa danas nisi svirala.
Duvernoy me dotukao.
Taj nije imao pojma o muzici.
Još prvi dio te etide mi se sviđao, al drugi je bio katastrofa.
Drugi sam ja svirala onako kako se meni sviđalo.
Opet sam dobila po prstima.
I boljelo je, jako.
-Tata će me ubiti ako padnem u muzičkoj-govorila je sviračica violine
-Ja ću ti upisati ocjenu u svjedodžbu-govorila je sviračica klavira
Na klupici, u parku, napisala sam joj trojku i nespretno se potpisala.
Trojku je ona htjela, da ne bude sumnjivo.
Nismo još znale da je potreban i žig.
Nije ju tata ubio.
Samo je slomio gudalo na njoj.
Na završetku školske godine polagala sam ispit.
Tri kompozicije bilo je dovoljno da ocijene znanje.
Dvije su prošle bez greške.
Prošla je i treća. Duvernoy.
Odsvirala sam ga onako kako se meni više sviđalo.
Tako je to trebao napisati.
Nisam dobila po prstima.
Bilo je previše profesora u komisiji.
Dobila sam samo negativnu ocjenu.
I pala prvi razred muzičke škole.
Ubili su Mozarta u meni.
HB grafitnom olovkom.
I štednjom na lož-ulju.
Nekoliko godina kasnije, srušili su stoljetnu Lipu.
Sigurno su mislili da ću se skrivati i kad su me upisali u izviđače.
Post je objavljen 11.04.2006. u 10:11 sati.