Imam prijatelja kojeg sam dobila onda kada je moja Raven počela hodati sa Šokretom, jer to je momak koji vas osvoji od prve. Ali to onda i traje, za razliku od tako nekih simpa tipova na prvi pogled za koje kasnije skužite da su odglumili ulogu tak sam super i svi me vole.
I on za mene kaže da me dobio zajedno u paketu s Raven. Siroti, nije mu uvijek bilo lako s našim ženskim prepucavanjima, ali je zajedno s nas dvije stoički izdržao sve naše oluje.
Tako da mu je ona prava ratna Oluja koju je izborio s Tigrovima u Domovinskom ratu bila još jedna pobjeda u nizu, imajući iskustvo tampon zone i miroljubivog borca između svoje životne družice i njezine (pa onda i njegove) prijateljice.
Naime, Šokre vjeruje i prakticira muško-ženska prijateljstva koja sam ja dosta rigorozno svela na najuži izbor. A na njegovom vrhu je, pogađate, baš Šokre. Za mene su dečki, muškarci, muževi, supruzi mojih prijateljica nešto kao kategorija braće, ali kako nisam uvijek imala ista iskustva i sa druge strane, srezala sam to samo na provjerene. A Šokre je provjeren... iako se jednom, u periodu kada smo svi troje živjeli zajedno, zgurao u polusnu do mene u krevetu, čist je... jer faca koju je iskopao vidjevši mene umjesto svoje ljubljene je dovoljna da čitav život rikavam od smijeha kad se sjetim toga.
A zašto ja pišem sve ovo?
Zato što je Krešo izniman glazbenik, gitarist koji se uz potporu starijeg brata uputio u glazbene vode i dalje nastavio uz razne utjecaje, ali ogromnom voljom i radom ostvario ono što mnogi ne uspiju ni sa klasičnim ili nekim drugim školskim glazbenim obrazovanjem. I nedavno je uredio svoju web stranicu i poslao je prijateljima na korekturu. A to je još jedna od odlika Šokre, koji je i svoj engleski (špreha on i njemački kao glasnogovornik benda ako zatreba), pa sve o Internetu i snalaženju u modernim tehničkim čudima i brojna druga znanja usavršio, ne toliko klasičnim putem obrazovanja, koliko znatiželjom, širinom duha i prihvaćanjem sugestija i znanja od drugih... što je danas zaista rijetka kategorija među ljudskim primjercima, koji sve najbolje znaju i ne daju dirati u svoj intelektualni ego.
Ali zato Šokre ne bi nikada zlonamjerno komentirao neke sveznajuće tipove kojih mu ne manjka u sredini, već ih uvijek sa humorom prihvaća.
I zapravo se često pitam otkuda mu tolika strpljivost i inspiracija u zemlji gdje je prokleto teško biti prepoznat po svojem kvalitetnom radu bez veza, mita, muljanja i svega onoga što Šokre i njegova bolja polovica ne furaju u svom životu kao princip preživljavanja.
Pa se onda to svede na to da jedan izuzetno vrijedan i pozitivan mladi čovjek mora energiju trošiti na više različitih poslova (koje sve obavlja visokoprofesionalno) ne bi li se mogao posvetiti svojoj najvećoj ljubavi (nakon Raven) - glazbi.
Tko zna, možda mu ni negdje u inozemstvu ne bi bilo lakše. A možda bi se taj trud ipak negdje drugdje i prije prepoznao. Sjećam se da sam jednom prilikom dala našem obiteljskom poznaniku Nenadu Bachu da posluša neke Šokretove demo-uratke i da je drugi dan sam došao reći kako je to jako dobar potencijal, ali da treba... e sad me ubite, ali ne sjećam se, možda nešto još malo poraditi na ritmu??? Nadam se da se Šokre sjeća, jer ja takve stvari ne pamtim, ja pamtim samo ono bitno ha-ha.
Bilo je još nekih manje poznatih glazbenika koji su komentirali Krešin rad i isticali njegovu tehničku virtuoznost, dok su mu neki zamjerali baš taj navodno pretjerani tehnicizam na uštrb... ubite me, ali ne sjećam se čega :-)
Ja znam da Krešo u živo, sam ili sa bendom zvuči odlično, da nam na moru priušti barem jednu večer prave svirke uživo dok se ja derem iz petnih žila, Savršeni nabada po drugoj gitari buljeći u svoje šalabahtere, Raven samozatajno pjevuši u nekom uglu, iako zna sve riječi kojih se mi ne možemo sjetiti, a klinčadija okolo trčkara, pjeva, pleše, a onda zaspi uz svu tu buku.
I to je meni bitno... da je Šokre osim vrhunskog glazbenika odličan dečko koji zbog svoje ljubavi prema glazbi ne zanemaruje svoju obitelj... dapače, ne spada u nikakve klišee o glazbenicima koji okolojo šaraju, voli svoju Raven, svoje dječarce o kojima se ravnopravno i bez izvlačenja brine dok Raven radi, i opet izvan svih klišea o muško-ženskoj podjeli.
Pravi je prijatelj koji će vam unatoč nevjerojatnom broju obaveza uvijek prvi odgovoriti na mejl ili pomoći ako zatreba - to je osoba koja potvrđuje da čovjek uvijek nađe vremena za ono što mu je bitno. Tako da uz sve što obavlja uvijek čita neku ogromnu SF knjžurinu, opet ne kao muška-ljenguza koja bježi od obaveza, već kao SuperKrešo koji i to stigne.
Iz njega zrači posebna pozitivna energija koja nadvladava i tamne strane života. Ne prepušta se nepotrebnom analiziranju prošlosti i zapravo ne znam kako je prebrodio traumu rata koju je vjerujem sa svojim suborcima proživio. Jer Šokre time ne opterećuje druge, ispričati će neku anegdotu, ali neće se busati u prsa kako je on tamo bio i kako je zavrijedio ovo i ono... i dok mu neka prava koja kao branitelj ima kasne, neće otići s bombom pred Ministartvo, već će zasukati rukave i boriti se i dalje, u zemlji koju je branio. Nisam nikada čula neki očaj ili razočaranje, jer Šokre prije svega vjeruje u sebe i ne očekuje pomoć čak ni od onih koji bi trebali pomoći.
Pa ako želite da vam osim dobre glazbe na nekoj fešti, svadbi ili drugom veselom događaju u vašem životu, bude prisutna i iznimno pozitivna i duhovita osoba... Javite se Kreši... Možda i vas opjeva u nekoj svojoj pjesmi, kao što je i mene, svoju ponosnu prijateljicu.
Post je objavljen 10.04.2006. u 23:51 sati.