Marketing
Špilja Rupina
Prije 7-8 godina se motala među nama priča o nekakvoj velikoj špilji, «di može stat hiljadu vojnika pod punon opremon, tamo od strane od Dube....ali to ti niko nezna di je.......i zajebano je doć....»
Nakon par uzaludnih pokušaja, naizgled bezizlaznih situacija, puno ogrebotina od tetivike i na kraju uz pomoć Gosp.Murine iz Dube došli smo do našeg cilja.
Za doći do tamo skrenete par km prije Trpnja prema zapadu. Prođete obje Vrućice, Donju i Gornju, malo dalje prekrasnu i posebnu uvalu Divnu u kojoj imate ljeti i kamp.
Divna je posebno divna ljeti u predvečerje po bonaci, posebno ako pri ruci imate masku za ronjenje. Za umrit!!! Skoro sam i zaboravi o čemu pišem. Nakon divne Divne i malo naprid, nakon raskršća idete livo i kad vidite amerikanski koš, tu parkirajte. Desno možete posjetit prekrasnu lučicu od Dube.Obavezno posjetit i Jezero, udaljeno 20-tak min W od Dube uz obalu. Zimi nakon obilnih kiša možete uživati u žuboru potočića kroz žal tamošnje plaže.
Za u Rupinu prođete selo i pratite put koji vodi potokom prema S-SW. Malo prije velike uzbrdice, nakon cca 25 min, skrećete livo i onda uz nju idete povremeno uz sipar, povremeno uz kamene gromade i klizišta do ulaza u u Rupinu, na 445 m n/m. Obavezno preporučam pratnju vodiča iz PD iz Orebića ili gosp.Murine iz Dube jer put nije markiran, zahtjevan je i na pojedinim dionicama potencijalno opasan.
Ulaz je praktički nemoguće vidit dok ne dođete taman pred ulaz malih dimenzija.E tu preporučam mali odmor uz okrijepu, krute i tekuće prirode, jer kad uđete u taj podzemni raj, kalorija nikad previše. 
Također preporuka adekvatno obući se zbog velike vlažnosti unutar špilje. Rupinu je speleološki istražio team HPD «Mosor» iz Splita u travnju 2000.god pod vodstvom Gosp. Gorana Gabrića i uz asistenciju članova našeg društva.
Špilja Rupina nije posebno bogata špiljskim ukrasima ali divi svojom veličinom i položajem.
Radi se o dvorani dužine 90, širine oko 33, dubine 19 i visinske razlike 24 metra. Temperatura nije značajnije varirala od vanjske (travanj) a od faune je opaženo nekoliko šišmiša.
Nakon pomnije pretrage smo u donjim dijelovima špilje uz mnogobrojne primjerke okamenjenih puževa našli dosta kostiju. Uz pomoć našeg dragog prijatelja, arheologa, Staše Forenbahera, «priko veze» smo došli do alfe i omege u Europi za te stvari, Dr.Prestona Miraclea sa University of Cambridge. Štovani gospodin je zaključio, temeljem analize 15 kostiju, da se radi o kostima kozoroga (Capra ibex), srne (Capreolus capreolus) i jelena
(Cervus elaphus) čiju je starost teško odrediti bez dodatnih ispitivanja (dosta skupih).
Prema nalazu Gosp. Prestona na kostima nema znakova ljudskog preinačavanja ali su mesožderski ugrizi vidljivi (čagalj ili vuk). Kosti su dakle porijeklom od navedenih životinja koje su upale u Rupinu ili su ih navedeni mesožderi skupili u špilji za daljnju potrošnju.
Ostaci kostiju mogu biti iz kasnog pleistocena ili holocena, ali bi najmanju starost ipak mogli predvidit iz informacije kad se zadnji put na našem području pojavljivao crveni jelen i kozorog. U svakom slučaju jaaaaaaaako davno. Naknadnim posjetom Rupini smo otkrili još gomilu kostiju koje vjerovatno pripadaju istim vremenskim parametrima.
U špilji ima par zaista prekrasnih detalja poput malog jezerca ili «kolone» na dnu.
Povratak prema Dubi je nezgodniji nego uspon jer kao i pri usponu treba jako pazit na Rolling Stones koji vrlo lako polete prema doli. U povratku razgledati Dubu, preporučljivo malo prozborit sa mišćanima i na kraju posjetit prije spomenuto Jezero.
I kad idete doma, nedajbože ne bacit oko u livu bandu na divnu Divnu!!!
Eto drugi put možemo i zajedno By Ive
Post je objavljen 10.04.2006. u 23:24 sati.