Its me again!!!! Upravo sam završila telefonski razgovor s meni jednom veoma dragom osobom i skužila sam da ja cijelo vrijeme imam zatvorene oči te da jednostavno ne kužim da se svijet oko mene mijenja i da nije sve baš onak kak ja to zamišljam da je!! Da još uvijek živim u svojoj mašti i da ne vidim niš dalje od sebe!! Ovaj telefonski razgovor promijenil mi je svijet!! Skužila sam da i nije sve tak sunčano kak si ja to zamišljam, da ima puno,puno oblaka na nebu!! Da čak i kiši!! Ja to do sad,vjerujte mi, nisam primjećivala!! Uvijek sam mislila da su svi oko mene sretni ako sam ja sretna,al ustvari nije tak...Nikad nikome nisam želela zlo,a to je jedino kaj su od mene dobili!! Nikad nikoga nisam htela povrijediti,a to je sve kaj sam im dala!! Uvijek sam htela da imam savršen odnos sa svima,i čak sam mislila da da to fakat je tak...a ustvari kaj sam cijelo vrijeme delala? Jednostavno sam htela da me svi vole,al se nikad nisam pitala da li to zavrijeđujem!! Vrijedim li tolko da me bar neko voli? Možda,jer smo tu da se volimo...i znam da imam vas koje me volite,al ovaj post pišem vama!!! Mrzim sebe i mrzim svoj život v zadnjih 5 mjeseci!! Mrzim svoj način života i sve kaj sam u tom vremenu napravila...sve mrzim... I onak se tiješim da možda i nisam za sve ja kriva! Tiješim se al znam, da nije bilo tu mene,ovakve stvari se nebi ni događale!!! I pitam se zakaj mi se sve ovo događa baš ve?!? Možda sam došla do kraja? Il možda morem još neš zajebat? Nikad nisam vidla da neko drugi pati,samo sam uvijek ja bila patnica!! Nikad nisam nikog vidla da plače,samo sam ja cijelo vrijeme plakala!! Nikad nisam ozbiljno shvaćala neki drugi problem...samo su moji uvijek bili najveći!!! I ve jednostavno neki ljudi nebreju biti sretni,zbog mene!! Po jednoj strani si mislim...zakaj me jednostavno ljudi ne odjebeju?Zakaj moram uvijek biti glavni lik u drami? Zakaj se me moraju ticati svi problemi? Jednostavno ne kužim,kaj nije v redu z menom? Mislila sam uvijek da ako nekom poklonim smiješak...pa možda mu uljepšam dan!! Smijala sam se svim,pa i vama...al jednostavno to više nebrem...Imam potrebu da vam rečem sve kaj me muči, jer ono kaj sam vam rekla nije ni četvrtina od onog kaj me stvarno sve muči!!! Smatrala sam da moji problemi ne moraju nikog zabrinjavati....i da meni mogu svi sve reći,pa da pomognem kod problema,no ja sam svoje jednostavno ostavila tu...v sebi...bez da sam ih ikad rekla naglas!! Pišem ovaj post isključivo zbog ovog telefonskog razgovora!! Da nema te osobe... Možda bi i dalje živjela v onoj iluziji od svijeta koju sam sama stvorila...Možda,al ne više!! Zato vas molim,ostavite me bar još 2 dana kaj do kraja dojdem k sebi...Neću da se itko obazire na mene i ponašajte se ko da ne postojim...To je sve kaj sam zaslužila da dobijem od svih vas!!! I neću nikakve komentare na ovaj post!!!
_________________
mateja
Post je objavljen 10.04.2006. u 21:20 sati.